Naftna se industrija, piše Blumberg, suočava s problem koji ju je zadnji put zatekao prije 35 godina: proizvođači zatvaraju svoje izvore budući da crpljenje uobičajene količine nafte više nema ekonomskog smisla.
Nikad nisam vidio ništa slično na ovom tržištu – rekao je Torbjorn Tornkvist, suosnivač i glavni izvršni direktor Gunvor Grupa, jedne od najvećih svjetskih kompanija za trgovanje resursima, prenosi Novac.hr.
Naftno tržište, koje ne samo da je pogođeno padom potražnje, već i rastom ponude zbog cijenovnog rata između Saudijske Arabije i Rusije, bori se s viškom od čak 20 odsto uobičajene globalne potrošnje. A posljedice su, piše list, brutalne – cijene su dovoljno niske da se širom sveta zatvori proizvodnja. Za učesnike cjenovnog rata to se računa kao pobeda, dokle god se ta zatvaranja događaju izvan njihovih teritorija.
Brent i Vest Teksas Intermediejt kreću se oko 25 dolara po barelu, no u svijetu fizičke nafte u kojem se kupuju pravi bareli proizvođači dobijaju mnogo manje. Sektor se kreće u “nezabilježenim vodama i nepoznatim područjima”, smatra Pol Sanki, naftni analitičar u Mizuho Banku.
Manje naftne kompanije u SAD prodaju svoju naftu po cijenama između šest i deset dolara po barelu, a slična situacija događa se i u ruskoj Sibiriji i Kini. Posljedično, zbog ultraniskih cijena nafte rafinerije smanjuju proizvodnju. Brazilski Petrobras, recimo, smanjio je proizvodnju za 100.000 barela dnevno, dok Glenkor zatvara svoja naftna polja u Čadu. Slično najavljuju i drugi direktori kompanija iz tog sektora.
– Moramo brzo smanjiti ponudu nafte za 10 miliona barela dnevno. Cijene nafte moraće se još više spustiti da bi ju u ovo vrijeme mogli prodati – rekao je Rasel Hardi, prvi čovek Vitola.
Zadnji put kada se naftna industrija suočila s nizom zatvaranja rafinerija i tolikim smanjenjem proizvodnje bilo je 1986. kada je Saudijska Arabija cjenovnim ratom unijela nemire na tržište. Tokom cjenovnih sukoba 1998./1999. i 2015./2016. industrija je takođe prošla kroz rezove, no ne tolike. Naprosto svijet danas ne može crpiti naftu na trenutnom nivou od otprilike 100 miliona barela dnevno, a potražnja je 20 odsto niža. Višak bi zatrpao skladišne kapacitete unutar svega nekoliko nedjelja.
Na nekim tržištima u kojima je infrastruktura slabije razvijena to se već i događa. Pakistan je, recimo, svojim rafinerijama naložio da prestanu da uvoze benzin i dizel budući da su cisterne već pune.
Na tržištima koja nemaju pristup moru nedostatak skladišnog kapaciteta mogao bi biti presudni faktor budući da kada se kopneni rezervoari napune, trgovci koriste cisterne na moru i tamo spremaju naftu i čekaju da cijene porastu.
Bez cisterne ili pristupa moru cijene nafte na lokalnim fizičkim tržištima mogle bi, prognozira Blumberg, da padnu na nulu ili čak odu u minus, što znači da bi proizvođači mogli da počnu da plaćaju kupcima da se riješe svoje nafte.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu