Tokom 18, 19. i 20. vijeka region je uglavnom bio arena za odmjeravanje snaga Rusije i Kine, sve od dolaska Kineza u oblast Ksinjang, preko ruskog ovladavanja najvećim dijelom prostora do britanskog širenje na susjedna područja Nepala, Butana i Sikima, kasnije Tibeta i Avganistana, u istoriji poznatom kao Velika igra.
Raspadom Sovjetskog saveza region je stekao ulogu regionalnog stabilizatora ali bez nekog velikog uplitanja u geopolitičke igre moći, a nakon američkog povlačenja iz Avganistana i početka ratnog sukoba u Ukrajini, usljed porasta geopolitičkog značaja sve je izloženiji izazovu učešća u globalnim političkim procesima.
Lociran je u srcu Evroazije na prostoru od Kaspijskog jezera na zapadu do Kine i Mongolije na istoku, i od Rusije na sjeveru do Avganistana i Irana na jugu, na površini većoj od 4 miliona kilometara kvadratnih i populacijom oko 80 miliona stanovnika. Region čine nekadašnje sovjetske republike – Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan, Kazahstan i Tadžikistan, a na istoku je naslonjen na Ksinjang, kineski autonomni region naseljen Ujgurima. Četiri od pet država kulturno i lingvistički pripada turskom svijetu, a Tadžikistan dolazi iz persijskog nasljeđa.
Veličinom je jednak Evropskoj uniji, ali je populacijom pet puta manji. Naseljavaju ga: Uzbeci, Kazasi, Tadžici, Kirgizi, Turkmeni, Mongoli, Ujguri, Rusi, Dunagani, Pastani, Karakalpaci i neki drugi manjinski nomadski narodi, a sa mnogobrojnim etničkim grupama, jezicima, religijama i plemenima spada u red najmultikulturalnijih oblasti na svijetu. Dominantna religija je sunitski islam, a prisutni su: budizam, zoroastrizam, pravoslavlje i neke manje poznate religije.
Najveća i ekonomski najrazvijenija država je Kazahstan, najmnogoljudnija Uzbekistan, najsiromašnija Tadžikistan, a najveći grad regiona je Taškent u Uzbekistanu, sa oko 2,5 miliona stanovnika.
Nominalni BDP zemalja centralnoazijskog regiona u 2022. godini je iznosio oko 450 milijardi američkih dolara, BDP per capita oko 6.000 dolara, procijenjena regionalna multilateralna trgovina oko 15 milijardi dolara, a direktne strane investicije oko 40 milijardi dolara. Izvor: Foreign Affairs
Napomena: Region obiluje ogromnim zalihama nafte, prirodnog gasa, uglja, rezervama neiskorištenih ugljovodonika, značajnim rezervama uranijuma, pri čemu je Kazahstan najveći, a Uzbekistan peti po veličini svjetski proizvođač uranijuma dok su ostale zemlje u regionu bogate rijetkim zemnim metalima i mineralima neophodnim u proizvodnji širokog spektra novih tehnologija, od pametnih telefona i vjetroelektrana do punjivih baterija za električna vozila.
Kazahstanski ambasador u Bukureštu mi je u jednom razgovoru rekao da se kod njih mogu pronaći svi elementi Mendeljejevog periodičnog sistema.
Treba napomenuti da je region dizajniranjem Transkaspijskog puta postao globalna strateška transportna raskrsnica za potrebe međucivilizacijske trgovine istok-zapad, da je ovo najkraća geografska ruta između zapadne Kine i Evrope, da se njegovim prostorom protežu tri razvojna koridora – sjeverni, južni i srednji, i da regionalne integracije duž srednjeg koridora, kopnenog i pomorskog teretnog puta od Evrope do Kine, tj. od Crnog do Kaspijskog mora, preko centralnoazijskog regiona do Kine, imaju za cilj uspostavljanje održive alternative davno uspostavljenom Sjevernom put kroz Rusiju.
Dugogodišnji antagonizam Zapada sa Rusijom, Kinom i Iranom je regionu donio epitet oblasti visokog strateškog rizika i neizvjesnosti, ali uprkos tome ekonomski i geopolitički interesi za ovim prostorom rastu, što potvrđuju i sve učestaliji samiti sa velikim i regionalnim geopolitičkim igračima.
Svjesne geopolitičkog momentuma zemlje regiona, koje se nekada i nisu baš najbolje slagale, danas nastupaju jedinstveno, a predstavnici svih pet zemalja kao grupa sjede u formatu C5+1 za istim stolom bez obzira na to s kim se sastaju i razgovaraju. Njihova interakcija je nova dimenzija jačanja mira, sigurnosti i ravnopravnog učešća u kreiranju složene bezbjednosne arhitekture regiona.
Rusija je suviše blizu da bi bila isključena ali i suviše slaba da bi ponovo stekla dominaciju nad regionom, dok je SAD suviše daleko da bi bila dominantna u tom dijelu svijeta, ali i suviše moćna da ne bi bila angažovana, kaže o regionu Z. Bžežinski u svojoj knjizi – Velika šahovska tabla.
Mada smanjenog globalnog uticaja, Rusija svoje snažno prisustvo u regionu održava kroz organizacije kao što su Evroazijska ekonomska unija i Organizacija ugovora o kolektivnoj bezbjednosti, a nedavno je pokrenula i novi format dijaloga kroz Samit centralne Azije. Na prvom sastanku, održanom krajem 2022. godine u Astani, Rusija je naglasila da Evropu i SAD ne smatra dugoročnim partnerima. Ruske investicije u region iznose oko 50 milijardi dolara.
Kina je kroz Inicijativu Pojas i put i Šangajsku organizaciju za saradnju, duboko ekonomski ugrađena u region sa kumulativnim investicijama oko 380 milijardi dolara. Na prvom samitu sa pet centralnoazijskih zemalja održanom u maju ove godine, Kina je regionu ponudila veliki razvojni plan s alternativnim rutama za transport sirovina, prehrambenih proizvoda i ostale robe preko mreže trgovačkih koridora i obimom trgovine oko 100 milijardi dolara do 2030. godine.
Ove jeseni na marginama opšte debate Generalne skupštine UN u Njujorku sa šefovima država pet centralnoazijskih zemalja se po prvi put sastao i američki predsjednik. Mada je navedeno da su ključni prioriteti saradnje borba protiv terorizma i njegovog finansiranja izvjesnije je da Vašington želi proširenje ekonomske saradnje s regionom kroz dijalog o eksploataciji kritičnih minerala.
Imajući u vidu da format dijaloga SAD i regiona postoji od 2015. godine i da su dosadašnji sastanci održavani na nivou ministara inostranih poslova, na ovaj susret se gleda kao na unapređenje regiona u spoljnoj politici Vašingtona.
Novi geopolitički igrač sa iskazanim interesom za region je EU, koja je početkom juna ove godine u Kirgistanu održala prvi samit sa državama regiona, a fokusom je bio na saradnji u trgovini, transferu tehnologija, međusobnim investicijama i digitalnom povezivanju.
Prvi virtuelni samit regiona sa Indijom u januaru 2022. godine je donio zajedničku deklaraciju sa pozivom na vjekovne civilizacijske tradicije i trgovinske veze.
Prvi samit između arapskih monarhija i zemalja regiona održan je sredinom jula ove godine u Saudijskoj Arabiji sa fokusom na regionalnom islamskom jedinstvu i međuregionalnoj saradnji zemalja Perzijskog zaliva i centralne Azije, a plan saradnje u periodu 2023-2027. godine obuhvata politički i bezbjednosni dijalog, te saradnju u oblastima industrije i investicija.
Vodeći decenijama izuzetno uravnoteženu spoljnu politiku, i uspijevajući pronaći mjeru u odnosima sa moćnim susjedima – Kinom i Rusijom, ali i sa Evropom, SAD, Turskom i Iranom, zemlje centralnoazijskog regiona koriste nove geopolitičke promjene da svoju relativnu izolovanost transformišu u svoju stratešku prednost.
Mada su tek odnedavno na globalnoj političkoj pozornici, centralnoazijski političari veoma vješto primjenjuju prethodna iskustva i svoj oprobani pristup ekvidistanci na dešavanja tokom ratnog sukoba u Ukrajini.
Tako na ovaj sukob gledaju kao na zapadni problem, na uvođenje sekundarnih sankcija na trgovinu sa Rusijom kao na pokušaj povećanja zapadne dominacije u regionu. Istovremeno, mada su na svim glasanjima u UN bili uzdržani, nijedna od pet zemalja regiona nije priznala aneksiju ukrajinske teritorije od strane Rusije, niti su dozvolili regrutovanja njihovih građane za rat u Ukrajini.
Pokazujući samopouzdanje u rješavaju ključnih regionalnih pitanja i podstičući na stabilnost ne samo u centralnoazijskom regionu, zemlje regiona pokazuju i svoje ambicije za većim učešćem u kreiranju globalnih odnosa. Tako je predsjednik Kazahstana nedavno pred Generalnom skupštinom UN u Njujorku istakao njihovu ponudu za aktivno promovisanje dijaloga između globalnog sjevera i globalnog juga.
No, bez obzira na sve navedeno ne smije se zaboraviti da je povlačenje američkih trupa iz Avganistana imalo veliki uticaj na obnavljanje Velike igre za uticaj u regionu, da geografske i socioekonomske razlike pojedinih zemalja, kao i njihova izloženost islamizmu i terorizmu još uvijek predstavljaju značajan izazov, i da bi postojeće jedinstvo zemalja centralnoazijskom regiona, s obzirom na povećani interes velikih geopolitičkih igrača, moglo postati upitno.
(MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu