Prema podacima Centralne izborne komisije, prijavu za učešće na opštim izborima u BiH, zakazanim za 2. oktobar, predali su 91 politička stranka i 17 nezavisnih kandidata, od kojih se 16 prijavilo za učešće u trci za predsjednika i potpredsjednika Srpske, a samo jedan za člana Predsjedništva BiH.
Ono što je zanimljivo jeste da je, pored 16 nezavisnih kandidata, još čak 48 stranaka podnijelo prijavu da uđe u trku za predsjednika ili potpredsjednike Srpske. Koje će stranke na kraju, zaista, i imati svog kandidata za predsjednika ili potpredsjednike Srpske, ostaje da se vidi. Za sada je sigurno da u trku za predsjednika Srpske ulaze Jelena Trivić iz PDP, Radislav Jovičić iz DNS i Zoran Kalinić iz pokreta Naša priča Republika Srpska.
I dok iza pojedinih kandidata stoji jaka stranačka mašinerija, drugi u trku ulaze sami. Koliko uopšte imaju šanse nezavisni kandidati u odnosu na one koje kandiduju političke partije, koje iza sebe imaju veliku bazu članova, glasača i novca?
Politička analitičarka Tanja Topić kaže za Srpskainfo da su šanse nezavisnih kandidata nikakve.
Ona ističe da u društvima koja su polarizovana, kao što je naše, morate imati blokove, odnosno udruživanje više političkih partija koje će stati iza zajedničkih kandidata.
– To je jedini način za opredjeljivanje glasača. Kod nas je glasanje za ili protiv. Iz tog razloga je, bar na inokosnim pozicijama, vrlo jasno da morate udružiti snage. Bez jake stranačke infrastrukture i novčanih sredstava nemate gotovo nikakve šanse da učestvujete ravnopravno u kampanji – ističe Topićeva.
Dodaje da je iz ranijih izbora vidljivo da se neki nezavisni kandidati prijavljuju ne da bi pobijedili već po „narudžbi“ određenih političkih igrača. To rade, kako kaže Topićeva, kako bi uzeli dio glasova iz protivničkog tabora.
– Oni u principu igraju za te koji su ih i angažovali. Obično im to kandidovanje donosi određene kratkoročne benefite – ističe Topićeva.
Politički analitičar iz Beograda, Cvijetin Milivojević, koji se zove i preziva isto kao i jedan od nezavisnih kandidata koji će ove godine ući u trku za predsjednika Srpske, kroz smijeh kaže da nije riječ o njemu, ali da zna nekoliko osoba s tim imenom i prezimenom.
Na pitanje koliko nezavisni kandidati imaju šanse na izborima Milivojević ističe da oni koji idu u trku za predsjednika Srpske imaju jako male, dok oni koji će se boriti za funkciju potpredsjednika iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda imaju dobre šanse.
– Kada je riječ o predsjedniku Srpske, nezavisni kandidati teško mogu imati šansu. Mogu, eventualno, ako je riječ o ljudima koji su prepoznatljivi i poznati javnosti. Dakle, da imaju izgrađen javni imidž, ne nužno politički, ali moraju na neki način imati jasno zaokružen politički stav, inače su autsajderi na takvim izborima – ocjenjuje Milivojević za Srpskainfo.
Ono što je bitno, dodaje on, iza tih kandidata moraju da stanu neke važne i snažne organizacije, ili uticajni pojedinci, a ne nužno političke partije.
Milivojević podsjeća da je slična situacija i u regionu. Podsjetio je na ovogodišnje izbore u Srbiji gdje je penzionisani general Zdravko Ponoš ušao u trku za predsjednika kao nezavisni kandidat. Iako je imao podršku određenih stranaka, nije uspio da pobijedi.
– Prosto, šanse su male. Morate imati ozbiljan politički organizam da bi na neki način mogli da ozbiljno privirite u neku trku. Sve ostalo je besmisleno – zaključuje Milivojević.
Bivši načelnik Srebrenice, Ćamil Duraković, koji kao nezavisni kandidat ide u trku za potpredsjednika Srpske iz reda bošnjačkog naroda, smatra da je možda vrijeme da se stvari u BiH promijene i da građani napokon počnu da biraju programe i kandidate, a ne stranke.
On ističe da u trku ulazi kao nezavisni kandidat, bez stranačke podrške, a da li će neke partije na kraju stati iza njega ostaje da se vidi.
– Niko se javno nije deklarisao o tome. Pozvao sam političke stranke da iskoristimo ovo krizno političko vrijeme za BiH, da se partije stave ispod institucija koje svi zajedno trebamo jačati, kako bi naši građani imali pravnu državu u kojoj žele da ostanu, a ne da iz nje idu – kaže Duraković za Srpskainfo.
Podsjeća da je i na prošlim izborima, 2018. godine, bio nezavisni kandidat za potpredsjednika Srpske, ali je tada izgubio od Ramiza Salkića iz SDA.
Duraković ističe da je, bez obzira na poraz, tada napravio jako dobar rezultat, jer je osvojio oko 25 odsto glasova od ukupnog broja koje su dobili Bošnjaci koji su bili u trci za potpredsjednika.
– To je bio pozitivan signal da postoji prostora za nezavisne kandidate. Tada sam dobio više glasova od svih drugih stranaka koje imaju svoje ogranke u Republici Srpskoj, izuzev SDA. To mi je dalo dovoljno energije da pokušam još bolje mijenjati političku scenu, gdje pojedinci, koji imaju svoje jasne ideje i programe, imaju neku šansu i potencijal – objašnjava Duraković.
Dodaje da je od tada proširio svoju infrastrukturu, jer je bio politički aktivan, kao nezavisni politički aktivista. Duraković ističe da je možda ovo vrijeme nadstranačkog političkog djelovanja kako bi “svi zajedno uspjeli pomjeriti ovu zemlju naprijed”.
Duraković kaže da političke stranke imaju različite interese, a to je više jačanje kapaciteta vlastitih stranaka nego što je jačanje institucionalnih kapaciteta entiteta i države.
– Odnos vladajuće garniture u Banjaluci i političke garniture SDA, iz koje dolazi Salkić, narušili su ljudske i političke odnose, nema dijaloga, ni iskoraka, koji nam je svima neophodan. Mislim da nezavisni kandidati mogu uraditi ono što građani očekuju, a to je najmanje da se svađamo. Građani očekuju da radimo progresivno, da guramo stvari naprijed, odnosno da učinimo ono što bi našim budućim generacijama kreiralo bolji životni ambijent – zaključuje Duraković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu