Tim povodom Ceca je, najprije, govorila o svojim koncertnim aktivnostima, a potom i o svom životu.
– Kada se pjeva pred velikim masama, ogromna je odgovornost da sve bude pod kontrolom, da sve bude super, da ljudi dođu i odu samo zbog onoga zbog čega su i došli, a to je da se dobro provedu i provesele, ali je ogromna odgovornost da se nekome nešto ne desi. Svi ti ogromni prostori, pogotovo sam ponosna na Marakanu, Ušče 1, Ušće 2… Na tu količinu ljudi, preko 100.000 ljudi i da nemate nijedan incident, mogu biti samo ponosna – rekla je Ceca, pa otkrila koje pjesme voli da pjeva pred svojom publikom.
– Ubacila sam neke nove balade, uslovno rečeno nove, to su sve stare balade sa starijih albuma, jer ih publika jako voli. Ne stigoh da otpjevam “Neću dugo”, jer su mi se nekako zaređale balade… Ali da sam otpjevala sve, krenuli bi u sedam ujutru sa Top Hila, znači ređaj, ređaj pjesme, i onda svako iz publike ima neku željicu, ja čujem, i onda tu pjesmu sljedeću otpjevam. Ja ne znam gdje da smjestim u dva, dva i po sata sve te pjesme… Zato imamo Ušće, gdje pjevam četiri sata i valjda će svi biti zadovoljni – kaže kroz smijeh balkanska zvijezda.
– Volim da gledam lica ljudi, i kada vidim da su oni srećni, prosto čitam reakcije sa njihovih lica. I po tome negdje i pravim repertoar automatski na bini, nemam onako poslagan za početak koncerta, pa se zna neki redosled, nego prosto po atmosferi i energiji ljudi ja pjevam sljedeću pjesmu – otkriva Ceca.
Ona je otkrila i kada se u životu nije osjećala kao lavica.
– Pa, svi imamo te neke trenutke u životu kada ti budu jako teški, pa kažeš: “Bože, ovo nikada neće proći, ovo je kao zona sumraka”, ali sve ima rok trajanja, i lijepo i ružno. Čovjek se kroz život nauči da ništa ne traje vječno i kada se pomiriš sa tim, da život nije samo satkan od najsrećnijih i najljepših situacija i trenutaka, već da postoji i ona malo teža i tamnija strana života, prosto naučiš da živiš. To je kao plivanje u moru, jači talasi, mirno more ili bura, pa sad, ko kako zna da pliva bude spasen ili potone – priča ona.
– Najteže suze su mi bile one koje su padale nagore. Marina je napisala jednu sjajnu metaforu, ona je potpuno neponovljiva, i sve što je napisala za mene zaista su antologijski tekstovi. Što se tiče tih suza koje padaju nagore, to su sve one suze koje smo prolili zbog ljudi koji više nisu sa nama, koje više nikada nećete vidjeti. To meni ima to značenje, žal za tim ljudima – priča Ražnatovićeva.
Ceca se dotakla i svoje djece, Anastasije i Veljka, na koje je jako ponosna.
– Ja sam njima jedini roditelj i to je posebna veza. Zaista osjećam ogromnu ljubav i od Veljka i od Anastasije, ja sam ih odgajila da budu takvi. Da imaju osjećaj za porodicu, da znaju da pokažu ljubav i iskažu svoja osjećanja, jer emocija se ne treba stiditi, emocije treba dijeliti – zaključuje Ceca u emisiji “Premijera”, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu