Sudbine

Ceca Kitić progovorila o životnim traumama "Ćutala sam jer me je bilo sramota da prijavim oca svog djeteta"

Najbolja svjetska rukometašica svih vremena preživjela je pakao u braku, češće je bila u Hitnoj pomoći nego na sportskom terenu, a zbog te traume i stresa suočila se sa zdravstvenim problemima koje pokušava da sanira uz optimizam i djecu, kćerke Aleksandru i Marinu i sina Nikolu

Ceca Kitić progovorila o životnim traumama "Ćutala sam jer me je bilo sramota da prijavim oca svog djeteta"
FOTO: O. BUNIĆ / RAS SRBIJA

Legenda srpskog i svjetskog rukometa Svetlana-Ceca Kitić bila je žrtva zlostavljanja. Zbog batina koje je dobijala od muža nekoliko puta je završila u Hitnoj pomoći. Nasilnik, njen bivši suprug, s kojim ima kćerku Marinu, netragom je nestao iz njenog života, ali ostao je strah.

A od posljedica stresa, zbog tog iskustva, kao i svega što se kasnije dešavalo sa Rukometnim klubom Radnički, gdje je bila i direktorka, javio joj se problem sa štitnom žlijezdom i oboljela je od Hašimoto sindroma. O tome, ali i svemu što joj se udešava u životu, ova hrabra žena govori veoma otvoreno, bez trunke samosažaljenja.

– Ćutala sam jer me je bilo sramota da prijavim oca svog djeteta. To je trajalo sve dok nije došlo do toga da sam više bila u Hitnoj pomoći nego na sportskom terenu. Tada sam otišla u policiju i sve ispričala – rekla je ranije Ceca Kitić u ispovijesti za Gloriju.

S obzirom na to da se udavala četiri puta, vrlo otvoreno govori koji čovjek je bio nasilnik i kako joj je uništio život. Pričam o Goranu Bogunoviću, trećem mužu. On je Marinin tata. Nekoliko meseci pošto smo se razveli netragom je nestao. Kajem se što nisam ranije prekinula tu traumu. Tukao me je iz čista mira, zbog alkohola. Mnogo je pio, a bio je i strahovito ljubomoran.

Pročitajte još

Kako kaže, jedina sreća je što djeca nisu prisustvovala ovim scenama. Nikola tada nije živio sa mnom, bio je sa svojim tatom, mojim drugim suprugom, a Mara je imala oko tri godine. Na sreću, ona se toga malo sjeća, sklonila je to duboko u sebi. A i ne pričamo o tome. Moja životna filozofija jeste da sve ružne stvari koje su mi se desile opraštam, ali ne zaboravljam.

Kako je dalje rekla, te traume ostaju za cijeli život.

– Naravno da su traume ostale. Na primer, kad čujem da se neko svađa ili glasno priča, uvijek zamolim tu osobu da stiša ton. Odnosno, ako samo osjetim da će biti frka, potpuno se uznemirim. Naši stari kažu: “Kad jednom digne ruku na tebe, opet će”, i majka mi je to govorila, ali nisam je slušala. Mislila sam proći će, promjeniće se, pa hajde da pokušamo još zarad djeteta, pa sramota je. A što se tiče straha da mi se to ne ponovi, sljedećem partneru sam posle izvjesnog vremena priznala kakav problem sam imala sa bivšim mužem i upozorila sam ga da slučajno ne povisi ton, a kamoli da digne ruku na mene, jer ne znam šta bih bila u stanju da uradim. U svakom slučaju, nikad više mi se ništa slično nije dogodilo.

Od svega što je preživjela proradila joj je štitna žlijezda

– Godinama znam da imam problema sa štitnom žlezdom, ali ne znam kad su oni tačno počeli. Na jednoj utakmici, dok sam bila trener Radničkog, pala sam u nesvijest. Bio je izuzetno težak meč, mnogo sam se nervirala. A i prije toga sam primjetila da prilikom rasprave ili kad sam uzbuđena gubim glas, počinjem promuklo da govorim. Tog dana kad sam pala u nesvijest kćerka mi je rekla da odmah idem kod ljekara. Poslušala sam je i ispostavilo se da imam Hašimoto sindrom.

– Onda su krenule terapije i liječenje… Počela sam sa 25 miligrama lijeka, zatim sam prešla na 50, pa na 75, pa na 100 miligrama, i doza se stalno povećavala, sve dok nisam otišla kod jedne divne doktorke koja mi je objasnila da mi je džabe da uzimam medikamente ako ne prestanem da se izlažem stresnim situacijama. Jasno mi je bilo da je jedan od izvora stresa trenerski poziv, tako da sam ga odmah napustila. Drugi okidač je bio krah braka sa četvrtim suprugom, ali i to se okončalo razvodom 2014. I zaista, šest mjeseci kasnije uspjela sam da se vratim u normalno stanje. Sada više ne osećam slabost kao prije, mada, kad se baš iznerviram, izgubim nekoliko kilograma i promuklost se vrati. Posle svega što sam prošla svim ženama, pogotovu onim starijim od 35 godina, savjetujem da redovno idu na kontrole. Jer, ja sam neko vreme mislila da mi nije ništa – rekla je Ceca za magazin Gloria.

Kako smatra, to što je emotivna je i te kako uticalo na bolest.

– Znam da ima još emotivaca, nisam jedina na svetu, ali ja i pobede i poraze, i lepe i ružne događaje doživljavam vrlo intenzivno, kao da me pogodi zemljotres ili protutnji uragan.. Hormoni mi polude, za desetak dana izgubim tri-četiri kilograma, javi se i drhtavica. Pošto inače imam nizak krvni pritisak, kad me sve to sastavi, stvarno mi bude loše, prenosi Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu