Najsvježiji primjer gdje je jedan domaći političar riješio da “presavije tabak” i tuži drugog jeste najava potpredsjednika PDP Igora Crnatka da će tužiti predsjednika Srpske i lidera SNSD Milorada Dodika zbog izjave da su njega (Crnatka) “preuzele obavještajne službe”.
– Opozicionu scenu su uzurpirali nedovršeni likovi kao što je Igor Crnadak, koji je bio zamjenik ministra odbrane u Savjetu ministara kada smo radili sa PDP. Njega su preuzele te obavještajne službe. On je proglašen za najboljeg i najservilnijeg, koji je puštao sve što su oni tražili – izjavio je nedavno Dodik.
Duševne boli
Na Dodikove tvrdnje Crnadak je reagovao najavom tužbe, ali i porukom da su lideru SNSD “preuzele pamet stotine miliona, silne nekretnine i luksuzni stil života”.
– Tužiću Dodika za ovo i biće mi veliko zadovoljstvo da novac od presude uputim nekoj od stotina hiljada porodica koje je Dodik, sa svojom “patriotskom” koalicijom, unesrećio – poručio je Crnadak.
Osim što svojim izjavama nanosi duševne boli kolegama političarima iz drugih stranaka, ni aktuelni predsjednik Republike Srpske nije bio pošteđen sličnih “bolova” u prošlosti. Tako je, prije osam godina, veliku pažnju javnosti privukla tužba koju je Dodik podnio protiv tadašnjeg predsjednika SDS Mladena Bosića.
Nadležni sud tada je presudio u Dodikovu korist jer mu je Bosić, kako je navedeno, nanio psihičku bol zbog prozivki o “krađama miliona”.
Jedan političar, a 7 tužbi
Najčešća meta tužbi među domaćim političarima u posljednje vrijeme je lider Liste “Za pravdu i red”, Nebojša Vukanović, koga je samo Nenad Nešić, predsjednik DNS, tužio čak sedam puta!
– Nema drugi način, ili da se obračunam fizički, a onda bi rekli Nešić nasilnik – objašnjavao je lider DNS seriju tužbi koje je podnio protiv Vukanovića.
Komunikolog Mladen Bubonjić za Srpskainfo kaže da se tužbe koje političari podnose protiv političara mogu posmatrati sa više aspekata – pravnog, političkog i komunikološkog.
– S pravnog aspekta, ono što je najproblematičnije jeste kako dokazati duševnu bol. Kada se pomene taj argument duševne boli, onda se možemo prebaciti i na druga dva aspekta, a to su politički i komunikološki. Duševna bol tada služi za političko obračunavanje ili za pozicioniranje među glasačima u javnom prostoru. Pravna praksa najčešće teško prepoznaje slučajeve duševne boli. Kako dokazati nečiju duševnu bol? Da li postoje objektivni, a ne subjektivni pokazatelji – pita Bubonjić.
Dodaje da takve tužbe među političarima imaju smisla, kao i kod ostalih građana, jedino kad su u pitanju eksplicitne laži ili očigledni primjeri iznošenja neistina.
– Tada se tužba podnosi zbog klevete. Međutim, u većini slučajeva možemo da vidimo da su takve tužbe među političarima uglavnom instrument političke borbe i da služe kako bi se dodatno obračunavali sa političkim protivnicima, ali i kako bi zauzimali pozicije u političkom javnom prostoru – smatra Bubonjić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu