Toliko se lijepo živi u carstvu da narod ni ne pomišlja da ode, a car i carići se ubiše od posla da sitnoj raji omoguće bolje sutra.
Skrštenih ruku nije ni sitna raja, jer svakoga dana pune riznicu u dvoru kako bi car i carići bili srećni.
U carstvu su kuće od čokolade, prozori od marmelade i svako radi ono šta hoće.
Organizovanog kriminala jedva da ima, a i kada ga ima to su sporadični slučajevi teških ubistava, oružanih pljački i trgovine drogom.
No, carstvo se pobrinulo da i kada nekoga osude tu presudu ukinu, pa tako u nedogled. Tu i tamo se dogodi da neko ubistvo koje upućuje na dvor ostane nerasvijetljeno, ali razloga za brigu nema, jer dvor ne može biti kriv.
Kako sitna raja dobro živi, teška krivična djela mahom rade stražari sa carevog dvora, jer su pomalo nezadovoljni primanjima, s obzirom da ratova više nema.
Korupcije u carstvu nema takođe, jer se zna gdje odlazi svaki novčić. Čiča miča, gotova je priča.
Upravo ovakvu sliku o zemlji utopiji građani Srpske imaju kada pogledaju rezultate rada Republičkog javnog tužilaštva.
U instituciji koja bi trebala biti vodilja u borbi protiv najtežih oblika kriminala, a tužioci spavati u armiranim bunkerima, posljednjih mjeseci najveći je problem parking mjesto koje će dobiti određeni tužilac.
Drugi najveći problem institucije koju finansira sitna raja bio je uhljebljenje djece u pravosudne institucije, ali je to riješeno na opšte zadovoljstvo većine tužilaca.
Ono što je najtragičnije u svemu jeste da nema apsolutno nikakve odgovornosti u radu, pa tako i kardinalne greške ostaju nekažnjene.
U isto vrijeme plata je redovna, nekoliko puta veća od prosječne koju prima sitna raja, ali niko se ne buni.
Gdje je ovoj priči kraj, to ni lovac iz šume ne zna.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu