Vlajinić je bio carinik sa visokom stručnom spremom koji je uoči progona ostvarivao izuzetne rezultate, nakon čega je njegova poslovna karijera krenula nizbrdo.
Ovaj carinik i njegovi rezultati očigledno nisu odgovarali pojedincima oličenim u odorama šefova, koji su ga u više navrata premještali na različita radna mjesta i neuslovne granične prelaze, od kojih su neki bili udaljeni i više od 100 kilometara od porodične kuće.
Posebno otežavajuća okolnost na strani UIO BiH bila je što je Vlajiniću, pored toga što je degradiran, ozbiljno bilo narušeno i zdravlje.
Zbog višegodišnjeg mobinga, UIO BiH je dužna da Vlajiniću isplati 6.000 maraka na ime nematerijalne štete sa zakonskim kamatama.
Presuda
U prvostepenoj presudi, koja je u posjedu Srpskainfo, Sud BiH konstatuje da je Vlajinić od oktobra 2015. do juna 2018. nakon Banjaluke premještan na radna mjesta u Gradišku, Gradinu, Mahovljane, Kozarsku Dubicu, te neuslovne prelaze Užljebić i Hukića Brdo.
Sud BiH je utvrdio i da se Vlajinić u kritičnom periodu borio pravnim putem protiv nepravde, te da su njegove tužbe protiv donesenih rješenja o premještaju bile uvažene, ali se UIO na njih nije pretjerano obazirala.
U cijeli slučaj bio je uključen i Ombudsman BiH, koji je konstatovao da po zakonu privremeni premještaj traje tri mjeseca, dok je u slučaju Vlajinića on trajao više godina.
Tužba Sudu BiH zbog mobinga
Ombudsman je dao preporuku direktoru UIO BiH da Vlajiniću da radno mjesto koje je u skladu s njegovom stručnom spremom, odnosno fakultetskim obrazovanjem i dugogodišnjim radnim iskustvom, ali ni to nije pomoglo da se ispravi nepravda prema Vlajiniću.
Nakon svega, Vlajinić je podnio tužbu Sudu BiH.
Nakon sprovedenog postupka Sud BiH je prvostepenom presudom konstatovao da je tužilac bio normalnog radnog, zdravstvenog i socijalnog statusa i funkcionisanja prije oktobra 2015. godina, nakon čega su uslijedile godine agonije.
Radnika koji je imao zapažene rezultate u svom poslu, fakultetsku diplomu, šefovi su, između ostalog, slali na granične prelaze Hukića Brdo i Užljebić, gdje nije bilo ni osnovnih uslova za normalan rad.
Ponižavanje i degradiranje
Sud BiH u presudi, koja je u posjedu Srpskainfo, konstatuje između ostalog da je Vlajinić premještan na udaljena i neuslovna radna mjesta tokom perioda od pet godina, a sve je to imalo elemente nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu u kontinuitetu, što je ocijenjeno ponižavajućim i u cilju degradiranja profesionalnog statusa zaposlenog.
U prvostepenoj presudi posebno se ističe kako je Vlajinić svoje radno mjesto u neuslovnim prostorijama graničnih prelaza uporedio sa krletkom, misleći na granični prelaz Užljebić, na kojem je proveo dvije i po godine.
Sud BiH je utvrdio da je postupanje UIO BiH imalo za posljedicu povredu ugleda i časti kod tužitelja, a kod Vlajinića su izazvale duševne patnje.
U odgovoru na tužbu svog radnika, UIO BiH je negirala da je vršen mobing, a da su premještaji bili u skladu sa internim propisima.
Pravobranilaštvo BiH koje je zastupalo UIO branilo se kako je Vlajinić u spornom periodu podnio samo dvije tužbe, koje je odbacio Odbor državne službe za žalbe.
Istovremeno, UIO BiH je tvrdila da je Vlajinić sve vrijeme premještan na radna mjesta višeg ranga nego što je bio raspoređen prethodnim rješenjem.
Međutim, Sud BiH nije poklonio vjeru ovakvim navodima Pravobranilaštva BiH.
Na sudu je, između ostalog, izveden i dokaz iz kojeg se jasno vidjelo da je progon službenika UIO BiH uslijedio nakon što je magistrirao, nakon čega je premještan na radna mjesta sa lošim uslovima rada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu