Neki su nosili papuče, druge vojničke čizme i uniforme.
– Potrebne su nam vreće za tijela. U gradu više nema kovčega, nemamo u čemu da predamo mrtve njihovim porodicama – rekao je direktor mrtvačnice Jurij Nikolaevič.
Udaljen samo 40 kilometara od istočne granice sa Rusijom, Harkov, drugi najveći grad u Ukrajini, bio je rana meta ruske operacije.
Kako nisu uspjeli da uđu u grad u protekle tri nedelje, ruske snage odlučile su se za dnevnu kišu artiljerijske vatre, raketa i granata, koje su, prema riječima lokalnih vlasti, nasumično pogađale civilna naselja.
Zvaničnici kažu da je najmanje 250 civila poginulo, ali da to nije potpun broj i da bezbroj žrtava još leži ispod ruševina. Među žrtvama je 13 dece.
– Ovo je pakao – rekao je Maksim Čičolik (41), dok je čekao ispred mrtvačnice da pokupi tijelo brata (48), za koga je rekao da mu je odsječena glava i ruka mu je odnijeta granatiranjem dok je išao do prodavnice da kupi hranu. Žena i djeca njegovog brata su napustila grad tog dana.
Prije sukoba, Harkov je bio poznat kao ukrajinska intelektualna prestonica. Sa više od 30 univerziteta, bio je pun studenata. Bio je naučno i kulturno središte. Međutim, danas su zgrade iz 19. veka uništene u raketnim napadima.
Oko polovine stanovništva, nekih 700.000 ljudi je pobjeglo, prema procjenama vlasti, prenosi Telegraf.
Regionalni guverner Oleh Siniehubov rekao je da je opasno stajati u jednom mjestu, pa je tokom razgovora šetao ulicama. Dnevno na grad udari oko 70 projektila, uključujući artiljeriju i rakete.
Nikolaevič kaže da mrtvačnica ne broji umrle.
Međutim, u dvorištu ima najmanje 1.125 crnih kesa. Mrtvačnica, jedna od četiri u gradu, prima oko 50 tijela dnevno, više od 15 ili 20 dnevno pre početka sukoba i pandemije korona virusa, rekao je Nikolaevič.
Međutim, tu spadaju i oni koji su umrli prirodnom smrću. Poginuli vojnici se obično ne dovoze u njegovu mrtvačnicu. Ukrajina ne objavljuje podatke o poginulim vojnicima.
Bez obzira na zvaničan broj smrti, svi se slažu da bezbroj tijela još leže u ruševinama.
– Kada vidimo da je neka zgrada potpuno uništena, postoje čitave porodice u tim zgradama. Teško je reći ko je ostao ispod ruševina – rekao je guverner.
Iako je izlazak napolje opasan, ljudi i dalje izlaze na ulice kako bi nabavili hranu. Sa smanjenim prihodima i oskudnim zalihama, ljudi su čekali u redovima za hranu po devet ili 10 sati. Neki su ipak otišli praznih ruku.
Oksana Levčenko (38) čekala je 5,5 sati u srijedu, i tamo je bila u 6 sati ujutru, ali kada je stigla na red, ostale su samo pelene. Nadala se da će dobiti hranu.
Za sada se prve linije drže. Melnik Juri (47), koji služi u snagama teritorijalne odbrane, bio je u mrtvačnici kako bi pokupio dokumenta o smrti njegove bake (80). Njeno telo je dan ranije sahranjeno, ali on nije mogao da se izvuče iz borbe kako bi prisustvovao sahrani.
Poginula je u granatiranju dok je pokušavala da ode u sklonište na stanici metroa. I njegov stan je uništen.
– Kada se rat završi, neću imati gdje da odem. Zbog toga ću ostati do kraja – rekao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu