Nepoštovanje Ustava, Dejtona, nedostatak demokratije i neprestane razmirice na nacionalnoj osnovi. Tako je u skupštinama često bitnije ko predlaže određene zakone i inicijative nego šta predlaže.
Da li je onda političarima, koje je birao narod, stalo do građana ili do obračuna sa suprotnim stranama?
Balans
Izjava lidera SDA Bakira Izetbegovića da je potrebno naći balans između građanskog i etničkog principa u BiH pokrenula je lavinu komentara suprotnih političkih strana, što je još jednom stvorilo prostor za političke razmirice na nacionalnoj osnovi.
– Probosanske stranke su bošnjačke i ljevičarske, koje imaju četiri puta više glasača i parlamentaraca od hrvatskih stranaka. Hrvatska strana insistira na tzv legitimnim predstavnicima, na etničkom principu i dominaciji domova naroda, probosanska strana insistira na građanskom principu i jačanju uticaja predstavničkih domova. Moramo naći balans koji nijednu stranu ne ugrožava – rekao je Izetbegović.
Mazalica: Birali su me građani
Upravo ovakve izjave pokazuju da od Dejtona do danas balans nije pronađen. Iako zamjenik šefa Kluba poslanika SNSD u NSRS, Srđan Mazalica, tvrdi suprotno. On smatra da u BiH postoji balans između etničkog i građanskog principa, te da je građanski princip zastupljen i u NSRS i u PD Parlamenta BiH. On je pojasnio da su njega u NSRS birali građani, a ne zna da li su ti birači Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili ostali, kao i da on sve njih predstavlja.
– U Ustavu je navedeno da BiH čine konstitutivni narodi koji su na taj način izjednačeni i da bi se to promijenilo mora se promijeniti Ustav. Iz SDA bi trebali biti legalisti i prihvatiti ono šta piše u Ustavu – kaže Mazalica.
Selektivan pristup
Zanimljivo je da se na Ustav naši političari pozivaju samo kada im to odgovara, objašnjava politička analitičarka Tanja Topić.
– Selektivan pristup političari imaju prema Ustavu i zakonima. Ako pogledamo onaj generalni okvir u kojem se odvija politika u BiH, vidimo selektivan odnos prema Dejtonskom sporazumu, iz kojeg proizlazi i takav odnos prema Ustavu. Uzimaju ono što im odgovara, kad im odgovara, a u onom trenutku kada im nešto ne odgovara negiraju te stvari na koje su se pozivali kada im je to odgovaralo. Vrlo selektivan pristup koji ne pokazuje osnovnu opredijeljenost koja bi trebala značiti poštivanje Ustava države u kojoj živite – navodi Topićeva.
Ako državni zvaničnici ne poštuju Ustav, odnosno pozivaju se na njega samo kada im to odgovara, to se dalje odražava.
Predlagači
Članica Kluba zastupnika HDZ BiH u državnom Parlamentu, Borjana Krišto, kaže da se često dešava da određeni amandmani budu prihvaćeni ili odbijeni u zavisnosti od toga ko ih predlaže. Kao primjer za to navodi Zakon o sukobu interesa.
– Imamo situaciju da je neko od poslanika predložio izmjene ovog zakona, gdje smo mi uložili određen broj amandmana, jer smatramo da takav zakon niti je provodiv, niti je jasan. On mora biti u interesu da se provede, da prema svima bude isti. Predlagač je usvojio tri amandmana da bismo došli na Parlamentarni dom i ti isti predlagači su uložili pred Predstavničkim domom druge amandmane kojima brišu ono što smo mi uložili i što su nam oni prihvatili. Zamislite još apsurda, traže od SDA, koji je uložio samo jedan amandman, koji se odnosi na ustanove i kažu: “Da li će od usvajanja ovog vašeg amandmana proisteći stav kojim ćete podržati zakon? Ukoliko ćete podržati, mi ćemo prihvatiti ovaj vaš amandman.” Pa to je klasična trgovina, apsolutno nema veze sa zakonom niti sa onim što je potreba BIH kada su u pitanju taj i drugi zakoni – objašnjava Krišto.
Partijski vojnici
Demokratija je najmanje vidljiva upravo u institucijama koje bi trebale da zastupaju demokratsko društvo. Tako kroz rad skupština vidimo jedan oblik vladavine kojom je politički proces podređen interesima političkih stranaka u odnosu na građane kao nosioce suverenosti.
– Na ovim prostorima vlada partitokratija. Većina ljudi koji su birani u parlamente, bez obzira o kojem nivou govorimo, partijski su vojnici. Oni čak ne zastupaju ni lične interese, već moraju slušati nalog koji im dolazi iz vrha političke partije kojoj pripadaju. Oni zastupaju uglavnom interese koji prolaze, a zna se da su to interesi onih partija koje imaju većinu u skupštinama – kaže Tanja Topić.
Ironija
Slavo Kukić, sociolog i univerzitetski profesor iz Mostara, smatra da nije samo BiH primjer zemlje koja funkcioniše na taj način.
– Nije samo specifično u BiH već se i u zemljama regije javlja kao pravilo pojava da je bitnije ko predlaže neki zakon nego šta predlaže. U BiH to ima još jednu notu, pored one političke u smislu pripadanja političkim partijama jesu li na vlasti ili u opoziciji, i to etničku, pa sve to dobija novu težinu – navodi Kukić.
On kao primjer za političke interese navodi nedavnu odluku CIK o poništavanju izbora u Doboju i Srebrenici.
– Tada su sve partije koje se nisu negativno izjasnile na poništavanje izbora proglašene antisrpskim – ističe Kukić.
Dominantne partije, bez obzira o kojoj se nacionalnoj pripadnosti radi, često su predmet ironičnog scenarija, navodi Kukić.
– Naprimjer, odluka o podršci Savjetu ministara je došla od stranaka koje se između sebe svaki dan optužuju da su protiv Hrvata, Srba ili Bošnjaka, ali kada je trebalo podržati tijelo koje svi čine i u kojem rade jedni protiv drugih, sve su partije digle ruku – ističe Kukić.
Vulgarizacija demokratije
Dodaje da ako demokratiju shvatimo kao volju većine onda se može dovesti u vezu s radom narodnih poslanika, jer je tamo poznato da se provodi volja stranaka koje su u većini.
– Međutim, to je vulgarizacija demokratije. Ako je shvatimo kao kolektivni um u kojem svaki pojedinac doprinosi kvalitetu odluka i kvalitetu života čitavog društva, onda je taj pristup „odbijanja svega što dolazi od drugog“ – antidemokratski. Poslanici bi trebali da održavaju državne institucije i demokratski poredak, a ne da ih urušavaju. Neuređena društva, koja volju i potrebe građana stavljaju u drugi plan, a ističu samo nacionalne interese i interese vođa partija, idu ka opštoj regresiji u svim oblastima – ocjenjuje Kukić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu