Saša Marković je tokom svjedočenja do detalja opisao poslovanje sa Zeljkovićem tokom pandemije, te istakao da se kaje zbog toga kako je radio i da nikada više neće poslovati sa institucijama.
Ukoliko sud bude poklonio vjeru Markoviću kojeg će na sljedećem ročištu pokušati diskreditovati Zeljkovićevi advokati i ukoliko se utvrdi da je novac građana Republike Srpske zaista zavrašavao u prostorijama Ujedinjene Srpske, prvooptuženom Zeljkoviću samo za krivično djelo primanja (250.000 maraka) mita, prijeti od jedne do osam godina zatvora.
Svjedočenje Markovića danas u okružnom sudu nije omelo ni to što je u dva navrata jednom od članova sudskog vijeća zvonio telefon sa kojeg su čula melodija gusli, niti prigovori odbrane na jačinu klime u sudnici.
Mirno i staloženo pokajnik Marković je detaljno objasnio da na njega niko nije vršio pritisak, te da je izjavu u kojoj priznaje svoje nezakonite radnje sa Institutom za javno zdravstvo RS tokom pandemije, dao dobrovoljno.
Marković je naveo da se njegova firma odnosno turistička agencija nije mogla baviti nabavkom medicinskih odijela i lijekova, jer za to nije imao odobrenje, ali da je sa firmom Promeding, vlasništvo optuženog Dragana Dubravca sklopio konzorcioni ugovor. Prema ovom ugovoru Marković bi tražio prodavce i kupce i bio odgovoran za prevoz, a Promeding bi bio ključan za uvoz. Međutim, prva nabavka odijela iz Kine odmah je pošla po zlu, pa kako kaže Marković, ukupno poslovanje sa Promedingom je završilo u minusu, jer dio naručene i plaćene robe, nije ni do danas stigao u BiH.
Nakon propalog posla sa Kinom, Marković se prisjetio da mu se ubrzo javila firma koja je tvrdila da ima odijela koja se prave u BiH i tada je krenuo u posao sa Institutom, odnosno prvooptuženim Zeljkovićem. Nabavna cijena odijela je za Markovića bila po 22 marke, a Institutu su odijela isporučivana po cijeni od 50 maraka plus PDV.
Marković je istakao da zaštitna odijela nisu imala deklaraciju, te da je Zeljković tražio da se napiše sve kao da se radio o odijelima iz Kine.
– Nakon prve isporuke zaštitnih odijela, Branislav Zeljković me pozvao u Institut. Sjedio sam sa njegove desne strane i on je na jednom papiru napisao 9 KM. Pitao sam ga o čemu se radi, a on je odgovorio da je u pitanju provizija po odijelu. Kada mi se isplati novac za zaštitna odijela sa računa Instituta, ja sam bio u obavezi da u prostorije Ujedinjene Srpske odnesem ovaj iznos. Isporučili smo ukupno 30.000 odijela, a ja sam u prostorije stranke odlazio 20-ak puta i predao sam ukupno 250.000 maraka. To su bile isporuke od pet do 20.000 maraka- ispričao je Marković i tako priznao svoju ulogu u davanju mita Zeljkoviću.
Pojasnio je da je novac u Ujedinjenu Srpsku odnosio u kesama i fascikli, te da je uvijek morao ostaviti telefon na pultu kada bi se nalazio sa Zeljkovićem. Dodao je da nije znao gdje je završavao novac.
– Branislav Zeljković me zvao svakog dana i govorio da i on ima pritisak. Nisam znao gdje je završavao novac koji je odnosio u stranku- izjavio je Marković.
Na pitanje republičkog tužioca Sanje Tadić Stojisavljević da li je u prostorijama pomenute stranke viđao i njenog predsjednika Nenada Stevandić, pokajnik Marković je odgovorio da ga je “jednom vidio ili čuo”.
Marković se prisjetio i da je u junu 2020. godine Tužilaštvo BiH otvorilo istragu zbog čega mu je i danas na računu blokirano oko 250.000 maraka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu