U novembru će baš biti punih 11, kaže nam. Tada joj je umro mlađi sin, Igor. Smrt je bila iznenadna.
– Samo je pao u komu – kaže ona.
Tada su se suprug i ona našli pred teškim izborom.
– Znam šta znači nekome produžiti život, bila sam zdravstveni radnik – govori o osjećaju dužnosti i muci na koju je bila stavljena u smrtnom času svoga djeteta.
– Teška srca smo se odvojili od njega – nastavlja kao da se sada vraća u realnost iz stanja šoka koji joj je pomutio razum.
– Donirali smo srce i bubrege našeg sina. Njemu organi ne znače ništa – poentira.
U tom času Igor je imao 26 godina.
Za njim su ostali supuga i sin od 14 mjeseci, prepričava majka.
Dodaje i da se osjećala zbunjenom zbog odluke koju je donijela, te da se obratila svešteniku. On joj je, ističe, dao blagoslov.
– Budi srećna i ti, jer je i Bog srećan sa vama što ste produžili tri života – prenosi njegove riječi.
Iako prethodno teško govoreći, sa osmijehom na licu ističe da njen sin nije pao u zaborav. Bio je, kaže, mnogo dobar čovjek i veliki navijač.
– Sad su mu uradili mural na našoj zgradi. Na cijelom zidu. Sportski savez kod nas u Petrovcu organizuje nekih desetak godina memorijalni turnir za njega. Na njega još nije pao zaborav, još ga se rado sjeća njegovo društvo – tješi se majka Dušica.
U Beograd je došla na obeiježavanje Nacionalnog dana donora organa, da pozove druge da slijede primjer njene porodice. Poručuje da je važno spasiti svaki život.
U Srbiji je oko 2.000 pacijenata koji čekaju organ. Od 15 mogućih donora od početka godine, saglasnost za transplantaciju ljekari su dobili od porodice sedam moždano mrtvih osoba.
Njihovi organi produžili su 15 života, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu