To lijepo zove se Dejton, a to suvo je ono vrijeme nakon rata u kome se jasno i precizno znalo šta je čije.
Dejtonska BiH, ona iz 1995. bila je ratom uznurena, ali je za raziliku od sadašnje, bila funkcionalna, a među ljudima se osjećao nevjerovatan optimizam i nada u bolje sutra. Zvuči nevjerovatno, ali 26 godina nakon rata ne postoji ništa od toga. Ono što zovu državom ne funkcioniše, nadležnosti su toliko isprepletene, otete i poklonjene da više niko ne zna šta je čije, a narodni optimizam mjeri se brojem ispisa iz državljanstva.
Bosna i Hercegovina, sa onako kratkim ustavom, imala je temelje na kojima je mogla da funkcioniše. Jasno se znalo šta je državno, a sve ostalo pripalo je entitetima. Međutim, neki su brzo shvatili da nije dobro što su Srpska i Federacija iznad BiH, pa su brže bolje počeli sve da okreću naglavačke.
U otom okretanju, mnoge stvari su poispadale iz džepova, nove nadležnosti „države BiH“ nisu dobro nalegle, a entiteti su u mnogome ostali razvlašćeni, iako se sav život i dalje odvijao u njima, a ne u institucijama BiH.
U tome su, svako na svoj način, učestvovali svi – visoki predstavnici i bošnjački političari, koji su vjerovali da će nametanjem uspjeti da naprave „državu BiH“, Hrvati ćutanjem dok im se nije desio Komšić, a Srbi su se ponijeli dvojako. Oni koji su se usprotivili nasilju, bili su uklonjeni. Politički, ali i građanski. Drugi su procijenili da su im fotelje draže od žrtve za Srpsku, pa su kooperativno učestvovali u stvaranju Oružanih snaga, SIPA, Tužilaštva, Suda i drugih institucija BiH, bilo kroz dogovor sa Federacijom, bilo aminovanjem nametnutih zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH.
U tim rabotama gotovo da nema nevinih, a neki su i sada na vlasti. To su oni isti koji zagovaraju unitarnu BiH, rat ili miran razlaz, povratak na izvorni Dejton, razgovore o budućnosti BiH i mnoge druge nerealne scenarije. Moramo ih razumjeti. Blato je preduboko, a gladnih usta je sve više. Treba ih nečim zavarati.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu