Gost emisije “Blic uživo” bio je Saša Panić, otac ubijene Kristine i mladića Milana, koji je danas bio i na suđenju ubici svoje djece.
Vrijeme ne liječi rane, niti ublažava bol, porodice ubijenih se i dalje pitaju zašto su njihova djeca ubijena, gospodin Panić na početku emisije izgovorio je samo jedno, “želim da znam zašto su mi ubili kćerku i sina”.
“Boli me što nemam sina i kćerku”
– Pa kao otac se osjećam jako loše, vrlo mi je teško gledati čovjeka koji mi je ubio sina i kćerku. Danas smo vidjeli još jedno bezobrazno ponašanje porodice Blažić, koja se drznula da se ne odazove na poziv suda, i ovom prilikom bih htio da apelujem na sud i državu da se porodica Blažić maksimalno kazni novčanom kaznom i da se privedu svi njegovi ukućeni da daju izjave i da se ne sklanjaju kad se mi izlažemo ovom stresu. Zašto bi se oni štitili i ne odazivali?! Vidjeli ste da djeca koja su u masakru unakažena, da kažem, došla sa štakama, sa pomagalima, stajali pred sudijom u sudnici, jedva su stajali, a oni nisu htjeli da se pojave. U ime svih roditelja, htio bih da prenesem poruku sudu i državi da očekujemo i da insistiramo da se porodica Blažić maksimalno kazni i novčano i da budu privedeni na sud, da odgovaraju na pitanja koja budu postavljena – istakao je na samom početku otac ubijene Kristine i Milana.
Gospodin Saša ističe da je to prije svega jedno nepoštovanje žrtava, a potom i suda, a da oni kao roditelji i dalje nemaju odgovore na mnoga pitanja.
– Nepoštovanje žrtava, nepoštovanje suda, bezobrazno ponašanje, mislim da bi trebalo da se pojave na sudu jer imaju mnogo šta da kažu i da odgovaraju na pitanja. Jer mi i dalje nemamo odgovor zbog čega su oni nama ubili djecu. Oni sve vrijeme na sudu pravdaju sebe, vade se na steroide, pričaju priče kako su teško živjeli, kako im država stan nije dala stan. Nas ne interesuje kakav je njihov život i šta su oni radili. Nas interesuje zbog čega su ubili, konkretno mene interesuje, zbog čega ste mi ubili sina i kćerku. Uroš Blažić je izvršilac. Hoću da znam ko ga je poslao i ko mu je rekao i naredio da dođe da ubije ovu djecu. Prvenstveno pričam lično za mog sina i kćerku – kazao je potresnim riječima Saša.
Saša kaže da je kazna od 20 godina sramna i ponižavajuća za roditelje koji su izgubili djecu.
“Postoji nalogodavac, Blažić je samo izvršilac”
– Boli me što nemam sina i kćerku. Vjerujte mi, ja se ne plašim uopšte. Čak jedva čekam da prođe tih 20 godina. Što se mene tiče, ja bih volio da ga puste sutra. Vjerujte mi da bih volio da ga puste sutra, jer 20 godina je ponižavajuće za nas roditelje. To je godina i po po djetetu. Htio sam samo da napomenem. Advokat Luković, po službenoj dužnosti branilac, on se toliko zauzeo za njih kao da brani najboljeg čovjeka u ovoj Srbiji. Toliko se bezobrazno ponašao, branio zločin time što je pio steroide, kako su krivi steroidi. Htio sam samo ovom prilikom da pitam, jer nije htio da mi odgovori na pitanje kad sam ga pitao danas kad smo izašli iz sudnice. “A Lukoviću, da popijem ja jednu kutiju steroida da dođem kod tebe kući”. Steroidi su krivi što su mi ubili sina i kćerku. Ne, kriv je Uroš Blažić i nalogodavac. Hoću da mi kažu ko je nalogodavac, Uroš je samo izvršilac. Hoću da znam zbog čega ste mi ubili sina i kćerku – rekao je Saša, pa objasnio zašto smatra da je Blažić počinio zločin po nečijoj naredbi.
– Ja sam ubijeđen u to, jer da neko iz čista mira dođe i da ide redom da ubije ljude, mlade ljude, bez razloga, mislim da mu je neko ili platio ili je trebao nekome da izvrši nešto, upao u neke dugove, u neke probleme, ne znam šta je. Glavno, siguran sam da Uroš Blažić nije sam u ovome – rekao je on.
Saša je prije mesec dana izjavio da će Blažića “sjeći na komade”, kako je tada rekao “izgubio sam sina i kćerku, a ovim hoću da poručim – glava za glavu”.
– Ja sam to rekao u sudnici pred tih deset ljudi, to što su oni meni uradili, to sam htio da im poručim, da ću im vratiti istom mjerom. Ja sam izgubio djecu, i ja više nemam strah. Ja nemam strah, tuga mi je prešla u bijes – govorio on.
“Sina i kćerku ne mogu da im zaboravim”
Panić ističe da su porodice ubijenih stalno u kontaktu, i da bar na taj način pokušavaju da ublaže bol, jer kako ističe, oni najbolje razumiju jedni druge.
– Mi smo u kontaktu svakodnevno. Čujemo se, obilazimo se, pričamo. Jedino mi sami između nas se razumijemo. Ovakvu tugu i bol ne može niko da razumije ko nije doživio. Pa nama je malo lakše kad razmijenimo mišljenje, kad se malo družimo, vidimo. Izgubili smo djecu, mi smo izgubili kućnog ljubimca. Mi smo izgubili djecu. Ne ljuti, mi smo bijesni, mi smo ogorčeni, 20 godina kazna za mene nije ništa. Za njih je smrtna kazna ili doživotna. Za mene druga kazna ne postoji za njih. Ja se borim iako mi još uvijek niko nije potvrdio i rekao da mogu da se izborim za to. Ali ja neću da prihvatim da je 20 godina dovoljna kazna – priča on.
– Kazna za moja dva djeteta, da ne pričamo o ovoj djeci što je izmasakrirao, što je unakazio. Htio sam samo još da napomenem da su oni poslije masakra, obezbjeđivali majku, brata, istjerivali mašine iz dvorišta kad smo mi sahranjivali djecu, traktore, sklanjali svoju imovinu. Misleći i dalje na sebe, na svoje, ne misleći na ovu djecu što su izmasakrirali, što su izubijali, da to rasprodaju i da daju bar ovoj djeci što su izmasakrirana, da ih izliječe, da ih zaliječe, da im smanje malo rane, da izjave saučešće. Oni su i dalje bahato iznosili mašine kad smo mi sahranjivali djecu. Njegova majka, Biljana Blažić je lično mene prijavila da smo je mi uznemiravali – rekao je on.
– Išli smo da dajemo izjavu na pitanje “da li su vas maltretirali u putu” Biljana Blažić je rekla, “Ne, ništa, nikakvu prijetnju, ništa.” “Zbog čega ste ih onda prijavili?” Ona je rekla da se ne osjeća sigurno. Pa ja evo javno da kažem, i moj sin da je ovo uradio, ja se ne bih osjećao sigurno. A moj sin da je uradio ovo, ja bih već možda do sada ubio. Ne bih imao oči da izađem od stida pred narod – priznaje.
“Svakog dana nakon sahrane sam išao kod njih”
– Tražio sam odgovor, zbog čega su mi ubili sina. Dok sam se ja rvao pred njihovim kapijom sa 15 policajaca, specijalaca, koji su ga čuvali, oni su sjedjeli mirno na terasi, pili kafu, kao da se ništa nije desilo. Evo, vjerujte mi da sam ja deset dana se rvao sa policijom. Sa 15 policajaca iz Marice izlaze, guraju se sa mnom, naoružani, gdje sam im ja rekao, možete da pucate slobodno, ja se ne plašim vas. Možete da izvadite šta hoćete, ja se više ničega ne plašim. A oni su mirno sjedjeli i pili kafu, kao da se ništa nije desilo – kaže Saša.
Saša drhtavim glasom kaže da sina i kćerku ne može nikada da im zaboravi, a da odluku o osveti ne želi da mijenja.
– Sina i kćerku ne mogu da im zaboravim. Suđenje je teško i mučno. Ovo je mučenje roditelja. Ovdje je sve jasno, on je priznao ubistvo ispred 56 svjedoka. Ja sam njima rekao da mi samo gubimo vrijeme da se sudimo. Ja lično sa njima ne mogu da se sudim nikako, jer oni meni štetu ne mogu nikada nadoknaditi. Znači, nema para tih koji oni mogu da mi nadoknade, mog sina i kćerku. Za državu je ovo ogroman trošak. Za ove dvije budale što muče ove roditelje, mene prvenstveno i sve ove ostale roditelje – kazao je Saša Panić, otac ubijene Kristine i Milana Panića, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu