Društvo

“BOLEST ME JE UČINILA BOLJIM ČOVJEKOM” Pobijedio karcinom, sad pravi perike za oboljelu djecu

Kada je prije četrnaest godina obolio od karcinoma, Fuad Halilović ni slutio nije da će on svojom pričom mijenjati živote drugih ljudi.

“BOLEST ME JE UČINILA BOLJIM ČOVJEKOM” Pobijedio karcinom, sad pravi perike za oboljelu djecu
FOTO: I.Š.KLIX/RAS SRBIJA

Nekad dječak iza kojeg su dvije transplatacije koštane srži, a danas vlasuljar koji svojim talentom pomaže djeci koja boluju od malignih bolesti.

Ekipa Klixa posjetila je 23-godišnjeg Fuada u njegovoj kancelariji u kojoj zajedno s malom, ali probranom ekipom danas izrađuje perike onima kojima je to najpotrebnije.

U radnoj atmosferi, dok su se već spremale za nekoga nove perike, Halilović je podijelio svoju životnu priču. Počeo je s najtežim danima koji su već jedanaest godina dio njegove prošlosti.

Moja borba s karcinomom počela je kada sam imao devet godina. Liječen sam tri mjeseca u Sarajevu, a nakon toga u Italiji, u Torinu. Iza mene su dvije transplantacije koštane srži. Bio sam jako težak pacijent koji je uspio da dobije svoju životnu bitku – priča Halilović.

Borba s opakom bolešću ga je, kako kaže, ojačala i učinila dobrim čovjekom.

– Da nisam bolovao to što jesam, ne bih danas bio ovakav čovjek i radio ovakav posao. Gledam na svoju bolest kao na iskušenje od Boga koji je želio da vidi da li ja to mogu ili ne i koliko sam spreman da se borim za život uz ogromnu podršku i borbu mojih roditelja. Moja bolest mi je donijela samo dobre stvari i proširila mi vidike – govori Halilović.

Nakon liječenja, Fuad je imao samo jednu želju, a to je biti dio Udruženja “Srce za djecu” i na bilo koji način pomoći djeci koja se bore s malignim bolestima. I u tome je i uspio.

– Nikad u životu nisam ni sanjao da ću raditi ovakav posao. U toku mog školovanja bio sam aktivan volonter Udruženja “Srce za djecu” i moje volontiranje je trajalo oko deset godina. Nakon što sam završio Ekonomsku školu, dobio sam ponudu da radim u Udruženju – priča nam Halilović.

Foto: I.Š.Klix/RAS Srbija
Foto: I.Š.Klix/RAS Srbija

Tada se, nastavlja naš sagovornik, desio projekt “Moja kosa, tvoja kosa” koji je bio presudan za njegovo današnje zanimanje.

– Bio sam asistent na projektu “Moja kosa, tvoja kosa” i u okviru tog projekta bila je edukacija od deset mjeseci koja se odvijala u ovim prostorijama. Na početku nisam bio prijavljen na tu edukaciju, već sam kao asistent na tom projektu imao zadatak da određeno vrijeme u kojem je trajala ta edukacija provodim u ovoj kancelariji. Prve dvije sedmice sam samo posmatrao predavanja – govori Halilović.

No, vrlo brzo njegovo zanimanje za vlasuljarstvo postalo je mnogo veće. Želio je da završi edukaciju i da se oproba u izradi perika.

– Nakon nekog vremena, zamolio sam jedan dan Jasminu Hadžić koja je držala ta predavanja da mi pruži priliku i pokaže kako se to radi. Ispostavilo se da imam talent za to i nakon razgovora s ekipom u Udruženju, odlučio sam da završim tu edukaciju – priča Halilović.

Tako je i bilo, kaže nam. Nakon što je završio edukaciju u Sarajevu, Fuad je otišao na usavršavanje u Beograd i odlučio da će vlasuljarstvo barem neko vrijeme biti njegov poziv.

– Do kraja moje edukacije napravljene su 23 perike, a nakon edukacije, s ekipom koju sam oformio napravio sam oko dvadeset perika. Prethodna dva mjeseca uradili smo četiri perike, dvije u novembru, a dvije u decembru. Nikad se ne zna kada će doći potreba za perikom. Kada dođe do tog trenutka, treba nam otprilike dvije sedmice da napravimo jednu periku – pojašnjava nam Halilović.

Svaka kosa, nastavlja, mora da bude očišćena, ne smije biti farbana i na određeni način mora biti uskladištena, kako bi njen vijek trajanja bio duži.

– Norma koju mi zahtjevamo jeste da kosa bude oko trideset centimetara, kako bismo je mogli skratiti ukoliko bude potrebno. I mimo svojih pacijenata koji boluju od malignih oboljenja, pravimo perike za djevojke koje imaju trajni gubitak kose – napominje Halilović.

Foto: I.Š.Klix/RAS Srbija
Foto: I.Š.Klix/RAS Srbija

Proces pravljenja perike počinje onda kada skupe dovoljne kose.

– Nakon toga, moramo tu kosu adekvatno pripremiti kako bi se ona mogla praviti za periku, moraju postojati i određene dimenzije. Onda slijedi sama izrada perike, koja podrazumjeva pola prese, pola knifanja, odnosno heklanja – pojašnjava Halilović.

Perika je na neki način, dodaje, psihološka podrška osobama koje se liječe od malignih bolesti, posebno djevojkama koje se teže nose s gubitkom kose.

– Ta perika im daje veliku podršku i one mogu da izađu vani, a da ih ljudi ne gledaju drugačije. Jako je teško prepoznati razliku između prave kose i perika koje mi pravimo. Kada se perika napravi, to izgleda skoro identično kao i frizura koju je ta osoba ranije imala – kaže Halilović.

Njegov cilj je, ističe, samo jedan i vrlo je jednostavan. To je izmamiti osmijeh djeci koja se liječe od karcinoma i učiniti da rak više ne bude tabu tema.

– Rak je ranije bio tabu tema, mi danas tvrdimo drugačije, da o raku treba da se priča, kako bi ljudi koji dođu u tu situaciju što lakše prebrodili tu tešku fazu. Djeca danas imaju svu neophodnu podršku, koju ja nisam imao. To dokazuje da smo uspjeli nešto da promijenimo – smatra Halilović.

Na kraju poručuje da je najsretniji kada djeci koja se liječe uspije izmamiti osmijeh.

– Samo kad bi se osoba koja dobije svoju periku jednom nasmijala, za mene je to dovoljan uspjeh i zadovoljstvo – kaže Halilović.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu