Njen književni rezultat veliki broj pisaca ostvari tek za nekoliko decenija rada. Međutim, mlada Prijedorčanka, sve radi sa određenom lakoćom. Tako i živi i piše, pa joj, za razliku od njene okoline, i nije toliko nestvaran broj objavljenih djela.
Prvu knjigu, roman „Lastavica“, objavila je prije četiri godine, odnosno kada je imala 16 godina. Bol koju je osjećala zbog preranog gubitka oca, Milica je pretočila u riječi.
Nažalost, počela sam pisati, a i sama tema mog prvog djela je smrt oca, ljubav prema njemu, i naravno bol i sve ono što dijete sa 12 godina nosi u sebi kada ostane bez oca. To me je nagnalo da počnem da pišem i evo nastavila sam – priča za srpskainfo.com mlada književnica.
U naredne tri godine uslijedile su još tri knjige.
– Drugu knjigu „Kraljica kiše“ objavila sam 2016, potom prošle godine „Kamen i cvijet“ i sada ovu knjigu „Nekad davno“ koja je zbirka pripovjedaka, kao i prethodne dvije knjige, međutim ova knjiga je drugačija od prethodnih, sadrži tri malo veće priče – kaže Milica.
Dodaje da inspiraciju za pisanje pronalazi u onome što svaki dan gleda, doživi i sreće na svom životnom putu.
-Ljubav prema pisanju rodila se u meni još u najranijim danima moga života, nakon prvih pročitanih pjesama naših književnika i prvih pismenih sastava u školi. Oduvjek je ta ljubav prisutna u meni, ali se godinama sve više učvršćivala – ističe ona.
Navodi da su njeni književni uzori naši pisci, Branko Ćopić, čija djela oduvijek voli, te Mika Antić, Petar Kočić i Desanka Maksimović.
– Pisanje me opušta. Obično kada završim sve svoje ostale obaveze, onda počinjem da pišem. Najčešće su to večernji sati, i pretežno je to tokom zimskog perioda tokom kojeg dobijam i najviše inspiracije za pisanje – priča ona uz iskreni osmijeh.
Međutim, iako zvuči čudno i nevjerovatno, književnost nije na prvom mjestu u životu Milice. Ona je odlična učenica završnog razreda prijedorske Medicinske škole, smjera medicinski tehničar, te planira da se medicini i više posveti u budućnosti.
-Medicina je još uvijek put koji biram i planiram da upišem Medicinski fakultet, a književnost je sporedna aktivnost. Međutim, ja neću odustati od književnosti, jer je to nešto što me zaista ispunjava. Koliko god da imam slobodnog vremena ja se posvećujem tome – ističe ona.
Milica je i aktivni član karate kluba „Šodan“, te je nosilac smeđeg pojasa.
Nakon smrti oca, ostala je sama sa majkom i bratom koji boluje od epilepsije. Kaže da su najteži dani iza njih.
-Moj brat je bolestan i dugo godina nisu mogli da mu pronađu odgovarajuću terapiju, ali sad je sve u redu. Majka je žena u godinama koja, nažalost, nije odmah mogla sve da ostvari. Nakon progona iz Hrvatske, moji roditelji sagradili su kuću u Prijedoru. Ja sam radila jedan projekta sa Italijanskom organizacijom iz Prijedora i oni su mi izašli u susret i uplatili određen iznos novca kako bismo napravili gornji sprat i sada su u donjem spratu, gdje živimo odlični uslovi. Nema više ni vlage koja nam je stvarala problem – priča skromna Milica.
Za majku Ljubicu Savić kaže da je njena najveća podrška i oslonac, te joj zato i posvetila posljednju knjigu.
Milica čuva srpsku tradiciju
Milica Savić je dobitnica velikog broja literarnih nagrada u Republici Srpskoj i Srbiji.
Svoje četiri knjige pisala je ćirilicom, zbog čega su joj iz Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ Prijedor i uručili zahvalnicu na promociji poslednje knjige „Nekad davno“.
Ova knjiga, za razliku od ranijih Miličinih knjiga, bi trebalo da bude dostupna u prodavnicama, te da zauzme zasluženo mjesto na policama prijedorske gradske Biblioteke.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu