To, kao prvo, znači da je jadni čovjek bolestan, pa mu nije ni do čega, a posebno ne do toga da terapiju plaća i po nekoliko puta skuplje nego što bi je, naprimjer, mogao kupiti u Srbiji.
A činjenica je da lijekovi u apotekama u Srpskoj i BiH, u poređenju sa cijenama kod naših komšija, koštaju kao suvo zlato.
Govorimo, naravno, o tabletama, kapima, mastima, koje i naši i njihovi farmaceuti nabavljaju od istog proizvođača i koje su identičnog pakovanja i sastava. Dakle, jedan te isti lijek mi plaćamo ne 10, 20 ili 50 odsto, nego i po tri-četiri puta više?!
Kako, zašto, teško je to običnom čovjeku i shvatiti i prihvatiti. Nadležni objašnjavaju da je to zato što Srbija ima nižu stopa PDV-a i manje marže, te veće tržište, pa i lijekovi kod njih moraju da budu jeftiniji za oko 20 odsto.
Ok, ali, kapi za liječenje glaukoma tamo su jeftinije čak ti puta, lijekovi za snižavanje holesterola dva i po puta, tablete protiv visokog krvnog pritiska duplo…
Zato ne čudi što građani RS i BiH, a posebno oni koji muku muče sa nekom hroničnom bolešću, svako malo idu u Srbiju ili zaduže nekog ko tamo putuje, da im kupi preko potrebnu terapiju. I ne kupuju oni tablete za jedan, nego najmanje za dva-tri mjeseca, jer žele da se osiguraju od nestašice, što sobom povlači kupovinu u našim apotekama, po cijenama od kojih se vrti u glavi.
Naime, pacijent koji bi u BiH morao mjesečno da kupi tri kutije lijekova za visok pritisak, sniženje holesterola i sprečavanje tromboze, morao bi mjesečno da izdvoji dodatnih 45 KM, u odnosu na njihovu cijenu u Srbiji. To znači da bi penzioneru, koji mjesečno prima 270 KM, na godišnjem nivou čak dvije penzije otišle za pokrivanje ovu razlike u cijenama.
Naravno, briga farmaceuta za ovom računicom. Oni se drže svoje, koja im omogućava zgrtanje velikih para, na muci bolesnih koji, ma kako skromno da žive, ipak moraju da se liječe. Nema šta, svaka čast!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu