Sada se za medije prvi put oglasila njegova bliska prijateljica Marija Filipović koja je Džeja, kako kaže, upoznala 2015. godine, a družili su se do njegovog posljednjeg dana.
– Te 2015. radila sam u jednom restoranu brze hrane na Dorćolu, u Jevrejskoj ulici. Tu sam brzo zadobila ljubav i povjerenje gostiju. Jednog dana svratio je Džej, htio je nešto da pojede. Taj moj pristup koji sam imala sa svima ga je kupio. Pustila sam ga da uđe u kuhinju, pjevali smo zajedno. Oduševila me njegova pozitivna energija i harizma kojom je plijenio. Brzo smo se sprijateljili i on je svaki dan dolazio – priča Marija i nastavlja:
– Volio je da jede kobasice, to mu je bilo omiljeno jelo, a dovodio je i svoje kćerke. Nakon toga sam postala svoj gazda i onda je još više dolazio. Pekao je sa mnom meso. Imali smo neki dogovor, ali, nažalost, njegova bolest nas je spriječila, pa ga nismo realizovali. Htjeli smo da pravimo Džejove ćevape, da imamo naš tajni sastojak i da radimo. Bio je jako vezan za moju kćerku, jer sam ja samohrana majka. Pogodila ga je moja priča što sam ostala sama s bebom od 15 mjeseci. Vodio ju je u prodavnicu, odakle su se vraćali s puno čokoladica “Životinjsko carstvo” – sjeća se Marija.
Marija se prisjetila i anegdota koje je imala s legendarnim Džejem.
– Kada je moja kćerka punila pet godina, došao je da je vidi. Bila je majušna, a on je čučnuo pored nje. Kada je ustao, rekao je: “Au, bre, Jano, pa ti hoćeš da budeš viša od mene kao sve žene!” Kada smo pričali o tetovažama, a ja imam jednu koja je posvećena Crvenoj zvezdi, kaže on meni: ” E, Maro, sad ću ja tebi da pokažem”. Ustade, podiže majicu, a na stomaku istetovirana neka djevojka. “Vidiš ti, ovo je bila Kasandra u vrijeme kad sam se ja tetovirao. A znaš ko je sad? Sad je baba Dorinda, jer se razvukla tetovaža” – prisjetila se ona, pa se vratila u posljednje mjesece pjevačevog života.
– Znao je da dolazi emotivno uništen, da plače. Pripremao je nove pjesme. Dolazio je s menadžerkom Andrijanom, a on nije mogao da se sjeti svih riječi, pa mi je ona recitovala. Bilo je baš tužno. Bio je saosećajan, divan čovjek, imao je osjećaj za svakog prolaznika. Divio mi se što kćerka radi sa mnom od treće godine, to mu je bilo fascinantno i uvijek je htio da bude tu za nas – završava Marija, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu