Hronika

"Blažićeva majka šeta bez stida i srama" Očevi žrtava masakra u Mladenovcu misle da je tragedija mogla biti spriječena

Svađao se sa komšijama, tukao, kopao rupu da zakopa bagerom komšiju živog sa oba sina. Jednom komšiji je gurao štap u zadnjicu. Ubijao je kerove, pucao okolo kada se napije - rekli su o Urošu Blažiću očevi žrtava masakra.

"Blažićeva majka šeta bez stida i srama" Očevi žrtava masakra u Mladenovcu misle da je tragedija mogla biti spriječena
FOTO: ZORAN ILIĆ, PRINTSCREN / RINGIER

Pokušavajući da ukažu na sve “crvene zastavice” koje je ubica iz okoline Mladenovca pokazivao pre nego što je 4. maja krenuo u svoj krvavi pohod i ubio devetoro svojih komšija i poznanika, a ranio još njih 12.

Od Blažića bi se cijelo selo “sklanjalo”, kako ne bi upali u probleme. Narcisoidan, prepotentan mladić, koji se hvalio imidžom “žestokog momka” i zastrašivao komšiluk, kako je utvrđeno njegovim psihijatrijskim vještačenjem.

Prema riječima očeva žrtava, ovakvo ponašanje Blažića omogućio je njegov otac koji bi ga izvlačio iz problema u koje je upadao, i podsticao njegovo bahato i nasilno ponašanje, prenosi Blic.

– On ga je odgojio takav da bude. Njegov otac je bio visok funkcioner u vojsci, očekivalo se da dijete bude primjer, a ne “neprimijer”. On (Uroš Blažić) je jednom udario policajca , priveli su ga i naravno otac ga je izveo napolje bez kazne. Da je moj sin to uradio, završio bi 10 dana na robiji. Za 18. rođendan je od oca dobio pištolj za rođendan, šta je time htio da mu kaže? Da bude kriminalac? – pita Miša Todorović, otac ubijenog Dalibora.

Pročitajte još

Otac Uroša Blažića probleme “gurao pod tepih”

Da je otac srž “problema”, smatra i Saša Panić, otac ubijenih Milana i Kristine.

– On je konstantno branio sina. Niko ne može da mi kaže da roditelj ne vidi kakvo mu je dijete. Ovo je moglo da se spriječi. Moj sin je bio policajac, on nikada pištolj nije donio kući. Ja sam ga tome naučio, da ostavlja oružje u kancelariji. Učio sam ga normalnim vrijednostima, a ovi su labilnoj ličnosti gurali oružje u ruke. Volio bih da ih ne sretnem – kaže Saša.

Inače, u optužnici koja je podignuta protiv Uroša Blažića zbog opravdane sumnje da je ubio devet, a ranio 12 osoba u selima Dubona i Malo Orašje navodi se i da je njegov otac, Radiša Blažić, svom sinu dao kuću na korišćenje u kojoj je bio arsenal oružja.

Radiši se na teret stavljaju krivična djela – nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i stavljanje u promet oružja i eksplozivnih materija u sticaju sa krivičnim djelom – teško djelo protiv opšte sigurnosti.

“Njegova majka šeta normalno, bez trunke stida”

Kako Saša Panić kaže, nisu tačni navodi da se majka Uroša Blažića iselila iz Dubone. Štaviše, ona je svoj život najnormalnije nastavila, bez trunke stida i srama što je njen sin zavio u crno tolike porodice.

– Majka povremeno dolazi. Jedno vrijeme je bila konstantno tu, zadnje dvije nedelje dolazi vikendom i šeta normalno, obavlja svoje poslove, ide u Smederevo da obiđe ubicu i muža, kao da se ništa nije desilo. Mislim i njih kada bi pustili sutra, da bi i oni tako šetali slobodno bez trunke savjesti i stida – rekao je Saša i dodao da je cela porodica Blažić dobila policijsku zaštitu.

– Njih čuva policija 24 časa dnevno. Policija im stoji ispred kuće i legitimiše svakoga ko prođe tuda – dodao je.

Zastrašivao komšije, ubijao pse

Spisak bizarnosti koje je Blažić radio prije počinjenog masakra je podugačak. Osim što bi zastrašivao svoje komšije pucnjevima po selu, po uzoru na oca, ubijao bi životinje i maltretirao mještane.

– On se svađao sa komšijama, tukao, kopao rupu da zakopa komšiju živog sa oba sina. Jednom komšiji je gurao štap u zadnjicu, ubijao je pse, pucali su okolo. Selo je stalno pričao o tome, imala je i izreka, jer njegovog oca zovu Nale, “Pucaš ko Nale bez komande”, on se napije i puca po okolini i niko ne reaguje. Narod se sklanjao od njih, nisu željeli da imaju problem sa njim. On je pobio djecu koju čak nije ni poznavao – ispričao je Miša.

“I doživotna robija je mala kazna za njega…”

Očevi žrtava masakra osvrnuli su se i na optužnicu kojom se Blažiću na teret stavlja teško ubistvo, za koje je zaprijećena kazna zatvora do 20 godina. Budući da u vrijeme izvršenja zločina Uroš Blažić nije napunio 21 godinu i bio je mlađi punoletnik, zbog čega shodno odredbama Krivičnog zakonika njemu nije moguće izreći kaznu doživotnog zatvora, već kao maksimalnu kaznu, kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

-Rečeno je da uz dobro vladanje može i samo 15 godina da odleži. Kakva je to poruka društvu? – pita Miša Todorović, otac ubijenog Dalibora.

– Ja sam očekivao da će biti kazna doživotnog zatvora, mada je i to mala kazna za ovakav masakr. Cijeli život će tolike porodice biti zavijene u crno, a on ne pokazuje ni zrno pokajanja. Njemu je isto kao što je ubijao pse po selu sa ocem, tako je i našu djecu pobio. Nemam riječi, zakon je takav da on može dobiti samo 20 godina. Bili mi zadovoljni ili ne, tako će biti – kaže Miša.

Nem od bola, Saša Panić kaže da ga je jako zaboljelo kada je čuo da će Blažić dobiti samo 20 godina zatvora.

– A koliko sam razumio, to nije “kazna”, već period za koji on treba da se popravi. Adekvatna kazna je samo doživotna i tome sam se iskreno i nadao. Ova kazna za mene nije dovoljna – rekao je Panić.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu