-Nemoj da se uprljaš!- bio je nekada stalni porodični refren, dok su roditelji u očajanju gledali kako djeca upropašćavaju najbolju odjeću.
Bilo da trče kroz polje, penju sa po drveću ili love punoglavce, bilo je neizbježno da do kraja dana njihova bijela odjeća postane smeđa.
Danas je mnogim roditeljima žao što njihova djeca nemaju više prilike da na sebi osete malo prljavštine.
Sa usponom urbanizma i privlačnošću video igara i društvenih mreža, kontakt sa prirodom postao je mnogo ređi nego u prošlosti.
Za mnoge prosto više nema prilika da se ublatnjave.
Prema skorašnjem istraživanju, naime, spoljna prljavština prepuna je prijateljskih mikroorganizama koji mogu da obuče imuni sistem i izgrade otpornost na širok dijapazon bolesti, uključujući alergije, astmu, pa čak depresiju i anksioznost.
Ovi nalazi pokazuju da vježbanje na otvorenom nije od koristi samo zbog prilike da slobodno jurcate – već i zbog toga što određeni prirodni materijali, kao što su zemlja i blato, sadrže iznenađujuće moćne mikroorganizme čiji pozitivan uticaj na dečje zdravlje tek počinjemo da otkrivamo
Mnoge od psiholoških koristi igre na otvorenom dobro su poznate.
Naš mozak se razvio u prirodnom okruženju i naš sistem percepcije posebno je pogodan za divlje, spoljne prostore.
To znači da prirodne scene pružaju savršen nivo stimulacije, za koji se smatra da pomaže da se mozak obnovi kad je umoran ili počne da gubi koncentraciju.
Potkrepljujući ovu teoriju, jedna studija iz 2009. pokazala je da su deca sa hiperaktivnim poremećajem nedostatka pažnje (ADHD) mogla bolje da se koncentrišu posle dvadesetominutne šetnje po ulicama u održavanom urbanom kraju.
To što su bila u blizini trave i drveća kao da je imalo pozitivan efekat na njihov um.
Autori su predložili da se koriste takve “doze prirode” kao bezbedan i pristupačan način da se pomogne deci sa ADHD-om, uz druga pomagala.
Pored ovih restorativnih efekata, igra napolju može da ponudi i korisna edukativna iskustva.
Na primjer, čin vajanja i gnječenja materijala kao što su blato ili pijesak može da pomogne deci da razviju interakciju između čula i pokreta, poznatu kao čulno-motorni razvoj, prema Frančesku Vitranu, dečjem neuropsihijatru, psihoterapeutu i predavaču sa Univerziteta u Palermu, u Italiji, koji ima dugogodišnje iskustvo primene ovih terapija.
To djetetu omogućuje da postepeno razume vlastite telesne signale, prenosi b92.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu