Savićeva je ukazala da se, nažalost, bilježi ne samo slabije poznavanje sopstvenog jezika već i rekordna nezainteresovanost za njegovo izučavanje ili čuvanje.
– Kao narod, jezik čuvamo poznavanjem njegove istorije, strukture i norme, stvaranjem nacionalnog opredjeljenja i strategije koja treba da nam da odgovor na to koje je mjesto našeg jezika u savremenom svijetu, koje su njegove prednosti, slabosti, šta možemo da učinimo za njegov napredak – rekla je Savićeva.
Ona je napomenula da se jezik danas često, pogotovo među mladim ljudima, doživljava kao nešto anahrono, komplikovano i nešto što ne ide u korak sa vremenom, ali smatra da je to prolazna moda.
Savićeva je navela da se zahvaljujući postojanju određenih bedema u školi, bibliotekama, na fakultetima ili, sada sve više, u digitalnom svijetu, često ukaže prilika da se vidi kako je jezik najmoćniji alat u svim vremenima i koliko je važan ne samo za kolektivni već i za individualni identitet.
Ona je dodala i da postoji opravdana upotreba tuđica – kada u maternjem jeziku ne postoji riječ za određeni pojam i kada je sasvim logično a i poželjno da se posegne za prilagođavanjem stranih riječi.
Savićeva je napomenula da se tako samo obogaćuje rječnik, kao i da je srpski jezik prepun riječi koje vode porijeklo iz drugih manje ili više bliskih jezika, što je njegova prednost a ne mana.
– Sa druge strane, sasvim nemarna upotreba stranih riječi koja nema nikakvu svrhu – a pogotovo komunikativnu, jer je bliska samo uskom krugu ljudi, recimo istoj generaciji ili profesiji, neopravdana je, štetna i treba da se izbjegava – istakla je Savićeva.
Kada je riječ o “razgraničenje” zajedničkih, posebnih, manje ili više bliskih riječi između srpskog i hrvatskog jezika, ona je napomenula da je taj problem dug više od vijeka, te navela da je najpoznatiji i najčešće navođeni primjer riječ tisuća, što je u stvari stara slovenska riječ, dok je hiljada preuzeta iz grčkog jezika.
– Isto tako se za mnoge srpske riječi navodi da pripadaju drugim jezicima. Treba biti jako oprezan prilikom ovakvih ocjena jer se obično radi o netačnim i izmišljenim tvrdnjama – istakla je Savićeva.
U svakom slučaju, zaključila je, nijedan govornik neće pogriješiti ako iskoristi riječ iz svog kraja, koju je čuo u svojoj okolini ili koju pamti iz djetinjstva a precizno razgraničavanje nije moguće niti preporučljivo, čak ni među lingvistima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu