Njegova nekadašnja emotivna partnerka Sanja Dabović prisutvovala je tragičnom događaju.
Iako je izbjegavala da o nesreći priča za medije, pristala je da posljednje trenutke i život sa Vladimirom Kojom podijeli za javnost.
– Mnogo je teško ponovo proći kroz sve, zato sam i bježela od medija. Tog dana smo krenuli na trening. Vlada ga je držao. Konj je ušao na stazu i u jednom trenutku džokej je pao sa životinje. Krenula sam da vidim da li je džokej dobro. Konj je trčao toliko brzo da ja ni na trkama nisam vidjela tako nešto. Kojo je stajao sa desne strane ulaza na stazu iza rastinja. Taj dio nije pregledan, zapravo poprilično je opasan jer se ne odražava kako treba. Iako mi je konj išao u susret mene je zaobišao. Vrdnuo je lijevo ka izlazu jer konji traže put do štale, to im je poznato mjesto i nikada namjerno neće zgaziti čovjeka. Međutim, od rastinja konj nije vidio Koju koji je krenuo ka stazi da bi ga zaustavio i da bi vidio šta se dešava – prepričava tragediju i nastavlja:
– Okrenula sam se za konjem i izgovorila samo B od riječi bježi… Nažalost, konj je pokupio Vladu, udario ga u grudi i bacio visoko. Digao ga je sa zemlje i Kojo je pao svom svojom težinom jer je bio ogroman čovjek i srcem i tijelom… Pao je na rizlu koja se nalazi ispred staze. Pritrčala sam, okrenula ga na lijevi bok. Krvario je iz nosa i usta, teško je disao. Ljudi su donijeli vode, izvadila sam mu jezik. Dotrčao je njegov sin Velimir. Nas dvoje smo ga održavali u životu dok nije stigla hitna pomoć. Dva puta nam je prestao da diše na rukama. Dalje znate i sami, bio je u komi devet dana. Glava mu je bila u redu, ali konj mu je polomio sedam rebara i probušio oba plućna krila – kroz suze priča Sanja za Kurir.
Dabovićeva ističe da joj je Vlada i te kako značio u životu.
– On je pola mog poslovnog života držao u svojim rukama. Svemu me je naučio: životu, strpljenju, konjarstvu, trenerskom poslu, jahanju. Pet godina smo bili zajedno. To je pet najljepših godina mog života, mladosti. Rastali smo se zbog razlike u godinama, ali smo nastavili da radimo zajedno i da jedno drugom budemo najveća podrška. Imali smo lijep odnos i ista interesovanja. Sličnih smo stavova, načela, uvijek me je usmjeravao kako treba da se ponašam, gledao je da me nauči i zaštiti od svijeta. On je bio miran po prirodi, a ja nemirna. Imali smo vezu za pamćenje. Iza njega je ostalo devet konja i brojne uspjesi. Bio je veliki humanitarac. Posljednja želja mu je bila da kupi konja i da se zove Kalači i to nam je posljednja uspomena na njega – ističe ona za pomenut medij.
Sanji nije lako da boravi na hipodromu bez Vlade.
– Mnogo je teško kada ulazite svaki dan u prostor gdje ste sa nekim proveli trinaest godina života, sa kim se čujete deset puta dnevno, kada imate svoju sigurnu kuću, osobu od povjerenje nekog ko vam je bio više od svega. Teško je bez oslonca i podrške i teško je kada vidite da se nekome nešto dogodi pa i da nije vaš, a pogotovu kada vas je neko oblikovao. Ja sam jako mlada primljena u njihovu štalu kada sam imala 21 godinu. Sve što sam ja to je napravio Vlada. On je čovjek koji je želio da pomogne, prenese svoje znanje, da se nađe prijateljima, konjarima – završava Dabovićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu