Ovo mišljenje dijele profesori sa Univerziteta u Banjaluci i Istočnom Sarajevu koji su pristali da razgovaraju na temu najmoćnijih, odnosno najuticajnijih u Republici Srpskoj. Većina njih nije željela da priča o tome, a među rijetkima kojima nije bio problem da javno iznesu mišljenje su profesori Nemanja Đukić i Marko Đogo.
– Bavljenje politikom se pretvorilo u biznis. Na našoj političkoj sceni ima popriličan broj ljudi koji su do skoro imali vlastiti biznis. Onda su ušli u politiku, postali narodni poslanici, čak i ministri, a njihov biznis je od tada rapidno napredovao – poručuju univerzitetski profesori.
Tri kriterijuma
Nemanja Đukić, profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci, kaže da postoje tri kriterijuma za moć i uticaj. To su bogatstvo, odnosno imovina, ugled i sposobnost nekoga da drugima mijenja uvjerenje.
– Imate ljude koji su bogati, a nemaju ugled i uticaj. Ili, obrnuto. Recimo, patrijarh Pavle nije imao bogatstvo, ali je imao veliki uticaj. Često studentima govorim da je jedna Jelena Karleuša moćnija od Univerziteta u Beogradu, jer ima više pratilaca na Instagramu nego što beogradski Univerzitet ima studenata. Ako uzmete taj parametar, to znači uticaj da svojom objavom, porukom izmijenite tuđe mišljenje, motivaciju ili percepciju drugih ljudi – obrazlaže Đukić.
Svakako je najvidljiviji i najznačajniji vid moći kod nas, kako kaže, vrijednost imovine.
Đukić ocjenjuje da imamo specifičnu situaciju u kojoj bavljenje politikom zapravo predstavlja kanal za bogaćenje, a što je, kako kaže, simbol „bolesnog“ društva.
– Elite vlasti koje su podijeljene nacionalno se druže i od rata imaju najveći uticaj kod nas. Oni su sigurno i najmoćniji. Mi po nekoj plitkoj percepciji poistovećujemo medijski najvidljivije ljude sa moći. Tu ima nekih poklapanja, ali ima pozadinskih likova koji su mnogo moćniji. Recimo, pokojni vlasnik Nezavisnih novina, Željko Kopanja, bio je mnogo uticajniji od bilo kojeg političara – naglašava Đukić.
Smatra da nam nedostaje autentičnih višegeneracijskih biznismena.
Podjela po kategorijama
Marko Đogo, profesor na Ekonomskom fakultetu Pale, najmoćnije dijeli po kategorijama.
– Na društvenom vrhu kod nas su, nažalost, političari. Među njima se izdvaja jedan koji, po mojoj slobodnoj procjeni, sam ima 30 odsto uticaja u društvu, pošto je ovo društvo u kojem su političari preuzeli osnovne poluge moći. Kod nas su oni iznad vlasnika kapitala i oni su vlasnici značajnog kapitala, nekad javno, nekad tajno. Ispod su tri-četiri frakcije vladajuće stranke u Srpskoj. Recimo, ima jedna frakcija koja je do prije par godina bila prva po uticaju ali, nažalost, godine im ne idu u korist. To je frakcija koja je nastala iz one komunističke Jugoslavije, to su ljudi koji su nešto odgovorniji u obavljanju javnih funkcija, pošteniji, malo su u davanju izjava odgovorniji, ne daju ekstremne izjave. Zbog godina više nisu toliko uticajni – obrazlaže Đogo.
Pored toga, ima jedna grupa unutar tog političkog bloka koja se, kako smatra, oslanja na poznanstva s vlastima u Srbiji, a koju nikako ne treba potcjenjivati. Druga grupa unutar vladajuće strukture koja ima moć, po mišljenju Đoge, oslanja se na privatni kapital.
– To je, po mojoj ocjeni, i najzdravija grupa jer imaju najbolji pregled realne situacije, znaju od čega se živi – napominje ovaj mladi univerzitetski profesor.
Značajan uticaj u Republici Srpskoj, a i moć, kako navodi, imaju koalicioni partneri.
– Nažalost, kod nas su koalicioni partneri postali jedna društvena skupina koja ima neka svoja pravila ponašanja. Njihova moć dolazi iz tri izvora. Imaju određene hijerarhijske strukture koje se trude da koliko-toliko budu odvojene od vladajuće partije. Najčešće su na pozicijama direktora javnih preduzeća. Ta struktura se najbolje prepoznaje po tome što krše osnovni postulat – odvajanje zakonodavne od izvršne i sudske vlasti. Dakle, ti koalicioni partneri su skoro po definiciji i narodni poslanici i direktori javnih preuzeća. Oni imaju i moć, jer su neophodni vladajućoj strukturi kao moćna hidra koja obezbjeđuje većinu. Međutim, tu je problem za tu grupu što bez ovog trećeg dijela, javnih preduzeća, ne bi mogli održavati strukturu, a bez toga nisu od značaja za prvu grupu – objašnjava Đogo.
Vlasnici kapitala
Treća kategorija uticajnih u Srpskoj su, po njegovom mišljenju, opozicioni lideri koje dijele u dvije grupe: stari i novi lideri.
– Stari lideri su, kad su bili na vlasti, formirali svoje strukture koje uspijevaju da održe određeni akumulirani kapital, koji su najčešće plasirali u inostranstvo i sad posjeduju nekretnine koje im daju određenu ekonomsku moć koju koriste za održavanje tih vlastitih struktura. Ni tu grupu nikako ne treba potcijeniti jer objektivno imaju određenu moć koju mogu da upotrebe za rješavanje nekih pitanja, posebno ako se ne kose sa ovom vladajućom strukturom – poručuje Đogo.
Onda imamo, kako navodi, mlade opozicione lidere koji generalno nemaju ekonomsku moć, mada ima izuzetaka.
– Oni su neko ko daje energiju opozicionom djelovanju. Dok god postoji neka šansa, odnosno njihovo uvjerenje da mogu doći na vlast, kao i uvjerenje građanstva u njihov dolazak na vlast, oni imaju određenu moć i vlast mora voditi računa šta oni rade – dodaje Đogo.
Sljedeća kategorija moćnih u Srpskoj, po mišljenju profesora Đoge, jesu vlasnici kapitala, koje dijeli u tri podkategorije. Prvi su bliski vlastima. Drugi su ekscentrični vlasnici kapitala, koji samo za sebe pokušavaju da vode neku privrednu aktivnost. I treća grupa su kontroverzni biznismeni.
– Mislim da se svako od njih može prepoznati u ovoj podjeli – napominje on.
U Srpskoj su moćni i, kako ocenjuje Đogo, religijske vođe, koji mogu značajno da utiču na opredjeljenja građana ako se slikaju s političarima. Takođe, među moćnima u Republici Srpskoj navodi i vlasnike medijskih kuća „koje ne treba potcjenjivati“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu