Makar ovih mjesec dana narod i njegovi problemi biće u prvom planu za svakog lidera, liderčića i njihove privjeske. Možda do 7. oktobra još neko selo dobije asfalt i struju, neko otvori fabriku, neka seoska škola dobije toalet, neki radnik dobije marku na platu.
Ali, poučeni ranijim iskustvima, već 8. oktobra možemo očekivati da narod padne u zaborav, a da se sva životna energija usmjeri na fomiranje skupštinskih većina, vlada i Savjeta ministara, na nove papke i koalicije, na početak trke za Sarajevo. Da obraz političara opet postane debeo kao đon vojničke čizme.
Da li će se to desiti, ili će običan čovjek i kasnije ostati u centru pažnje, zavisi dominantno od glasača, od toga hoćemo li izaći na birališta i koga ćemo izabrati. Na listama je 7.497 kandidata. Ako među njima ne vidimo baš nikog ko zaslužuje glas, koga poznajemo i kome vjerujemo, ko je spreman da radi za budućnost svoje ulice, komšiluka, grada i Republike onda nije do njih. Do nas je, glasača.
Legitimno je pravo onih koji su zadovoljni sadašnjim životom da glasaju da zadrže takvo stanje. Ali, oni koji se stalno žale, a na dan izbora ostanu kod kuće, neće imati pravo da nakon toga kažu ni riječ.
Do 7. oktobra ima dovoljno vremena da razmislimo, da izaberemo čovjeka, program, a ne imaginarnu sliku o nečemu. Otiđimo na skupove, poslušajmo ih sve, ali emocije ostavimo kod kuće.
Vrijeme je da biramo glavom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu