Saradnik “48 sati” Troj Roberts zabilježio je svaki razvoj priče u emisiji nazvanoj “Savršeno dijete” koja je emitovana 2000. Od tada je Robertsa proganjala ova dramatična priča i pitao se šta se dogodilo sa plavookom djevojčicom iz Rusije.
Nakon više od dvije decenije oni su se našli u Sjevernoj Karolini, nedaleko od mjesta u kojem je živjela, piše CBS njuz.
Djevojčica – sada 33-godišnja žena – u emotivnom intervjuu je Robertsu, koji je emitovan 4. decembra na CBS-u pod naslovom “Šta se dogodilo sa savršenim djetetom?”, otkrila nevjerovatne detalje svog putovanja, od psihijatrijskog odjeljenja u Rusiji do pronalaska sreće u Americi.
Džesi i Kristal
Odiseja je počela kad su Kristal i Džesi, američki par čije prezime nije objavljeno zbog zaštite privatnosti, 1997. preputovali pola svijeta i stigli do ruskog sirotišta u nadi da će usvojiti željeno dijete.
– Kad smo konačno saznali da ćemo moći da odemo u Rusiju i izaberemo dječaka i djevojčicu, to je bio ogromni događaj – rekao je u to vrijeme Džesi Robertsu.
– Bili smo veoma uzbuđeni – dodala je Kristal.
Usvojenu djecu imenovali su Karali i Džošua, ali nedugo nakon što su stigli nazad u SAD, djevojčica je počela da se loše ponaša.
– Vidjeli bi je kako prazno zuri u daljinu kao da je u transu – naveo je Džesi.
– Bilo je hladnoće i bijesa u njoj – rekla je Kristal.
Djevojčica je na kraju rekla da čuje glasove i da ima halucinancije, a onda se dogodilo nezamisljivo. Kako su ispričali Kristal i Džesi, Karali je pokušala da baci Džošuu sa trema kuće visine devet metara.
– Držala ga je u rukama i išla da ga baci preko trijema. Počela sam da vrištim na nju da ga pusti. Kad sam je upitala šta radi, odgovorila je: “Ubiću ga” – navela je Kristal.
Par je odveo Karali kod nekoliko psihijatara. Jedan od njih opisao ju je kao “rizik od ubistva” i opasnost po čitavu porodicu. Roditelji su instalirali bezbjednosni sistem.
– Imali smo kamere i alarme – rekla je Kristal Robertsu.
Poslali su djevojčicu na višemjesečnu terapiju, ali su došli do uvjerenja da nema opipljivog pomaka, iako je najmanje jedan psihijatar rekao da se Karali ponaša “besprijekorno”. Roditelji su takođe optužili agenciju koja im je pomogla da nađu Karali da su sakrili pun obim njenih mentalnih problema, što agencija poriče.
Smatrali su da nemaju izbora nego da je vrate u Rusiju, i to u dječiju psihijatrijsku ustanovu u kojoj bi ljekari možda uspjeli da joj pomognu.
Troj Roberts, koji je bio sa njima prateći slučaj, dao je djevojčici svoju vizitku i nešto rublji da ih sakrije u čarapu prije nego što su se oprostili. Priča je emitovana 2000, podižući veliku prašinu u javnosti. Ali, misterija sudbine male Karali nastavila je da proganja Robertsa.
A onda se dogodilo nešto nevjerovatno. Karali, koja sebe sada naziva Sabrina, kontaktirala je Robertsa prošlog ljeta i sreli su se u Sjevernoj Karolini, nedaleko od mjesta u kojem živi sa suprugom Filipom Kaldvelom, njihove tri kćerkice i novorođenim sinom.
Sabrina je Robertsu otkrila nevjerovatne detalje iz svog života, uključujući iz vremena kad je živjela sa Kristal i Džesijem, šta se dogodilo kobnog dana na trijemu i kako je došla iz Rusije ponovo u SAD.
– Da li si tada halucinirala? – upitao ju je Roberts.
– Ne… nisam vidjela (razne) stvari… Bila sam samo dijete koje pokušava da ode odatle – odgovorila je ona, objašnjavajući da je postala depresivna, čak i suicidna jer je osjećala da njeni novi roditelji favorizuju njenog brata i da nije kćerka kakvu su željeli.
Povratak u Rusiju
Što se tiče incidenta na trijemu kuće, Sabrina je objasnila da je pokušavala da spusti brata niz stepenice, kako joj je majka rekla. Tvrdi da ga nikad ne bi povrijedila.
– Nisam pokušala da ubijem svog brata – rekla je Robertsu.
To je sada sve prošlost.
– Imam predivnog muža. Ne mogu dovoljno da zahvalim bogu za njega. Imam nevjerovatnu djecu. Ali da nisam prošla kroz ono što jesam, ne bih to sve imala – ističe Sabrina.
Čak je ispričala da je kontaktirala Kristal i Džesija da im ispriča šta joj se sve izdešavalo.
Ali to nije kraj priče. Roberts je rekao Sabrini kako mu je njen slučaj zauvijek promijenio život.
– Počeo sam da govorim sebi, znaš, možda jednog dana ja mogu da spasim neko starije dijete – sjeća se Roberts.
To se i dogodilo.
Četiri godine otkako je napustio ruski institut dobio je dozvolu za usvajanje i saznao da ženu iz Džibutija u Africi koja se nada da će naći Amerikanca da usvoji njenog četvoerogodišnjeg sina. Igrom slučaja, mališan nevjerovatno liči na Robertsa.
– Kad gledam u njegovu sliku… on je moj sin – kaže Roberts.
Troj i Džona Roberts
Tri puta je putovao do Džibutija da upozna dječaka i njegovu majku, koji su živjeli u napuštenom objektu i spavali na podu. Majka je rekla da je imala aferu sa francuskim vojnikom i da se plašila za bezbijednost svog sina jer je miješane rase. Nadala se da će mu pronaći bezbijedan život u Americi.
Danas taj dječak, Džona Roberts, ima 23 godine i on i Troj su u novoj epizodi “48 sati” iznijeli svoju priču.
– Izgleda da je svačija priča srećno okončana, a to je prilično kul, znate – zaključio je Roberts, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu