Svoj četvrti školski zadatak napisala je jutro poslije pucnjave u školi “Vladislav Ribnikar”, a te iste večeri ona je i sama nastradala od ruke pomahnitalog ubice Uroša Blažića.
Kristinin četvrti pismeni zadatak drhtavim glasom u programu uživo pročitala je voditeljka Irena Vukotić.
4. maj 2023. Četvrti školski pismeni zadatak, Kristina Panić
“U kakvom društvu živimo? Kada ostaneš sam, ostaviš telefon, ugasiš televizor i sve drugo što ti odvlači pažnju sa strane, da li se ikada zapitaš u kakvom društvu živiš? Ko su ti uzori? Ko je čovjek koji ti odvlači pažnju? Da li je sve što ti je smiješno i zanimljivo zaista tako? Imam još mnogo pitanja, ali na sva ta moja pitanja, tvoj odgovor je vjerovatno: “Ne znam”, ili imaš blijed pogled kao da ne vidiš ništa loše u tome. I svima nam je tako dok se neko zlo ne dogodi. Tada svi vidimo grešku i znamo da uperimo prst u nekoga, a zapravo smo svi krivi. Kada se mnogo toga nakupi, negdje mora da pukne, jednostavno rečeno, neka kap je morala preliti čašu. Roditelji danas zbog karijere zapostavljaju djecu, bitnije im je da imaju kuću na tri sprata i luksuzan život umjesto dobro vaspitano dijete. I stalno se provlači izgovor: ‘Moram da obezbjedim djetetu sve’. Ne, djetetu su potrebni otac i majka koji će da razgovaraju sa njim o svemu. Ne treba mu skup telefon i garderoba da bi imalo lijep život. Djeca u Africi bez svega toga srećni žive. Današnjoj djeci nema ko da ugasi televizor ili telefon kada gledaju filmove i serije u kojima se promovišu alkoholizam, narkomanija, kriminal i nemoral. Zato i propadamo kao društvo, jer nam djeca u svemu tome vide uzor. Do juče smo školu gledali kao najbezbjedniju ustanovu za dijete, a već danas sa strahom šaljemo dijete u istu. Neko je juče poslije škole planirao porodični ručak, neko da uči geografiju da popravi ocjenu, neko da odigra utakmicu sa drugarima… A neko je želio da svoje dijete sačeka ispred škole, zagrli i poljubi, a nije i više nikad neće. Svaki trenutak sa njima je postao samo uspomena na tu djecu. Vjerujem da su tuga i bol porodica preminulih đaka ogromni, i nikada ne bih željela da tu bol u svom životu osjetim. Sa djecom treba razgovarati! Nijedna kazna neće moći da vrati roditeljima ovu jadnu djecu koja su, ni kriva, ni dužna, nastradala. K. K. je primjer zapostavljenog djeteta. Roditelji, internet, društvene mreže, đaci u školi… Svačija je krivica. Svako je imao uticaj na ovo dijete koje je počinilo ovaj monstruozan zločin. Ovo je znak da treba da se probudimo, jer je ovo samo početak katastrofe ako se nešto ne preduzme. Srbija danas plače, osam anđela nas je napustilo jer se nismo probudili na vrijeme.”
Brat i sestra Kristina i Milan Panić jedne su od prvih žrtava Uroša Blažića, koji je u maju prošle godine počinio stravični masakr u selima u okolini Mladenovca.
Njihov otac, Saša Panić izjavio je da je vježbanku dobio od Kristinine nastavnice nekoliko mjeseci nakon što je nastradala, piše Blic.
– Nastavnica je skupila snagu da donese vježbanku da pročitamo šta je tog jutra Kristina napisala. Mi smo pročitali, bilo nam je teško i plakali smo i ja i supruga. Jedino pitanje na koje želim da dobijem odgovor je zašto nam je ubio djecu! Taj odgovor ne dobijamo – rekao je nesrećni otac.