Za razliku od njega mnogi ne žele da čuvaju stare predmete, koji mogu biti dobar podsjetnik na stara vremena. Zbog toga mnogi Bijeljinci često posjete radnju Stojanovića kako bi se podsjetili na prošlost i na starine.
Pričaju za Srpskainfo da ti pomalo zaboravljeni predmeti predstavljaju vremeplov u koji se može “uskočiti” i odsanjati neki san.
Naime, Boškova kolekcija raznovrsnih starina počela se formirati sasvim slučajno kako bi sačuvao predmete iz napuštene djedove kuće, a zatim se povećavala na razne načine pa je sada vlasnik velikog broja različitih dragocjenosti. Stare lampe, petrolejke, izbačene na smetlište iz većine kuća, Boško je sakupljao, a kad je zbog rata prekinuto redovno snabdjevanje električnom energijom, bile su nakratko veoma korisne.
Ti predmeti su dio mog djetinjstva i bude mi lijepa sjećanja. Često me i drugi sa sjetom pitaju odakle mi neki predmet. Prvo sam odlučio da čuvam neki sat veker, a onda i novčanice koje su dio istorije i nekih prošlih vremena. Imam novčanicu od 50 milijardi za koju mislim da je najveća ikada izdata u svijetu. Ona je raritet, ali vrijednost ima ipak samo za kolekcionare. Imam neobične i rijetke predmete poput spravice za šaranje kolača gurabija, lule, lampe, fenjere. Većina ovih predmeta može da se koristi – priča Boško.
Dodaje da ga posebno raduju roditelji koji dođu da pokažu djeci te predmete pa im pokušavaju ukazati koliko malo cijene ono što danas imaju.
Među starinama koje sakuplja najviše je, naravno satova. Mnogi od njih vrijedno odbrojavaju sekunde, minute, sate i dan danas, kao što su to radili i početkom prošlog vijeka.
U vlasništvu mu je čak i jedan sat iz 1833. godine, a ovaj neobični časovničar kaže da kada dodirne neki od tih satova ima osjećaj da je i sam zakoračio u prošlost.
Boško u svojoj kolekciji ima i novine koje su stare trideset, pa čak i osamdeset godina. Najstariji primjerak su novine štampane u Beogradu na Božić 1942. godine. Toliko je star i telefon sa koga bi se i danas moglo pozvati.
Boško kaže da nije zaboravio djetinjstvo i osjećaj čarolije kada su slikane prve polaroid fotografije, ali ni čuveni ruski fotoaparat “Smena 8”, koji je dugo važio za najbolji uređaj te vrste.
– Ovaj fotografski aparat sam prvi put vidio u vojsci. Pravio je odlične fotografije. Onda se pojavilo čudo tehnike u vidu polarod aparata. To je tek bila magija. Zamislite to čudo kada se slikate i svjedočite nastanku te fotografije. Imam i sat koji sam donio iz Velike Britanije, a koji je zaposlenima u jednom golf klubu, gdje sam i ja radio, poklonio princ Čarls – kaže ovaj vrijedni zanatlija.
Želi da otvori muzej
Otisnuvši se iz rodne Foče u svijet, Boško je radio mnoge poslove i živio u više evropskih zemalja. Posljednjih šest godina vlasnik je časovničarske radnje u Bijeljini. Volio bi, kaže, da otvori muzej u kojem bi pohranio stare predmete, kako bi ih sačuvao od zaborava.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu