Sada je svemu tome došao kraj, ova prelijepa djevojčica, koja je ujedinila Srbiju i region u borbi protiv opake bolesti, ozdravila je i uskoro se vraća kući, u Srbiju.
Na posljednjoj kontroli na klinici u Parizu, gdje se ova hrabra petogodišnja djevojčica liječila od ljetos, porodici je saopštena najljepša moguća vijest Helena je sada zdrava!
– Kada su nam saopštili da je Helena zdrava bili smo presrećni, a onda su nam rekli da Helena može da ide kući i da nema ništa više sa bolnicama. E, tu su već krenule suze radosnice! Nismo očekivali to odmah. Tako da se vraćamo kući za desetak dana – presrećna je Katarina Gavran, Helenina mama.
Francuski ljekari su zaključili na osnovu Heleninih posljednjih rezultata da mali borac odmah može da napusti bolnicu.
Snimak magnetne rezonace je bio “čist”, a tumoru nije bilo ni traga. Krvna slika joj je takođe bila dobra i pokazivala znake oporavka.
Helena sada po prvi put nakon više od šest mjeseci provedenih po bolnicama i šest hemioterapija može da živi normalan život jedne petogodišnje djevojčice. Da se vrati svom djetinjstvu.
– Prve tri terapije su bile blaže. Odmah joj je opala kosica, ali ona je to podnijela herojski – prisjeća se bolnih trenutaka njena majka.
– Nema veze što mi je kosa opala, porašće, pa ću ponovo biti zlatokosa – bile su tada dirljive riječi ove hrabre djevojčice.
Ono što je bilo najteže, kaže njena majka, to je treća hemioterapija.
– Trpila je jake bolove, a čekale su je još tri jače hemioterapije. Ne možete da zamislite kako je nama roditeljima bilo u tim momentima! Gledati svoje dijete u takvim mukama… – prisjeća se Katarina.
Dok su gledali patnju svog djeteta, bespomoćni da joj u tom trenutku na bilo kakav konkretan način pomognu, Helenini roditelji su smišljali razne načine da joj bar malo skrenu misli.
Helenin tata joj je, tako, stalno kupovao igračke kako bi bar na tren zaboravila na bolove. Na kraju je njena bolnička soba bila dupke puna raznim igračakama.
Svega je bila svjesna
– Ona je stvarno borac! Sve je izdržala mirno. Sve vrijeme je bila svjesna svega. Uvijek je znala šta sme, a šta ne smije i bila je vrlo poslušna. Kao velika u tijelu male djevojčice. Mislim da je ova cijela situacija učinila da naglo sazri – kaže Katarina Gavran dok je mala Helena gledala crtaće sa tatom.
Ovaj mali borac posljednje tri terapije, odnosno tri mjeseca, provela je izolovana u sterilnoj sobi gdje nije imala kontakta ni sa kim osim sa roditeljima i ljekarima. Visokodozne hemioterapije “srozale” su joj krvnu sliku, a imunitet joj praktično nije postojao. I najmanja prehlada mogla joj je tada ugroziti život. Sa ogromnim stresom suočavali su se njeni roditelji.
– Srećom, i dok je ta agonija trajala, u njenoj terapiji se ništa nije menjalo, nije bilo nikakvih odlaganja. Njeno liječenje je išlo po planu i to nas je hrabrilo. Svaki dan sam bila uz nju. Gledala je kako se bori – kaže majka.
Ponovo svi zajedno, nema veće sreće!
Dok je Helena bila u bolnici, njeni roditelji su živjelu u malom stanu blizu klinike gdje se Helena lečila. Stan im je ustupio čovjek koji je čuo za slučaj male Helene preko društvenih mreža.
– Pošto je stan mali, u njemu smo bili samo muž i ja, nismo mogli da dovedemo Helenine dvije sestre. Ne znamo gdje ćemo od sreće, ponovo ćemo svi biti na okupu – priča Helenina mama.
Iako svi jedva čekaju da vide malu Helenu, za desetak dana u Beogradu je ipak neće biti priređena velika žurka dobrodošlice. Njen imunitet je i dalje previše slab, tako da narednih bar mjesec dana neće smjeti da viđa previše ljudi. Ipak, prvi koji će je dočekati biće njene sestre, bake i deke.
Oporavak
– Dosta je smršala za ovo vrijeme. Ali oporavlja se, počela je da jede samostalno, do sada se hranila kroz sondu. Moraće da ide na kontrole svakih 15 dana, ali to sada možemo da radimo i u Srbiji. Na svakih 15 dana će morati da joj provjeravaju krvnu sliku, a na tri mjeseca će imati kontrolnu magnetnu rezonancu i tako narednih pet godina. U suštini, tek joj predstoji oporavak, ali ono najgore smo pregrmili – kaže je Katarina Gavran.
Sa nepune četiri godine, Helena Gavran počela je da bije najvažniju i najtežu životnu bitku. A njenoj porodici život se preokrenuo prošlog ljeta, kada je, do tada vesela, živahna i nasmijana djevojčica počela svakodnevno da povraća, bude pospana, razdražljiva, ljuta, odbijala je da jede…
Taj 17. avgust ova porodica zauvijek će pamiti, na žalost, po lošim vijestima – djevojčici je dijagnostikovan hidrocefalus, a onda i maligni tumor na malom mozgu. Poslije prvih operacija u Beogradu, ispostavilo se da je Heleni hitno potrebna pomoć za dalje liječenje u Francuskoj.
Munjevitom brzinom u Srbiji i BiH odjeknula je vijest da je za Helenino liječenje na klinici “Gustav Rosi“ u Parizu neophodno 545.509,40 evra, te su udruženim snagama dobri ljudi iz ove dve zemlje uspjeli da skupe novac i pomognu nastavak liječenja ove riđokose lepotice.
Tako malena, ona je u bolnici u Parizu vodila svoju najveću bitku i – pobijedila, na radost svih.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu