Pred njom je danas druga terapija, a narednih šest mjeseci slijedi teška borba, za koju su Helenini roditelji sigurni da će izaći kao pobjednik.
I ne pomišljam da bi moglo da bude drugačije. Ovu bitku dobijamo! – riječi su Katarine Gavran koja već mjesec dana, zajedno sa suprugom Radovanom, bdi nad svojom zlatokosom kćerkicom u bolničkoj sobi u Parizu, gdke se mala Helena nalazi na liječenju.
Sa nepune četiri godine, Helena Gavran iz Foče trenutno bije najvažniju i najtežu životnu bitku. A njenoj porodici život se preokrenuo ovog ljeta, kada je, do tada vesela, živahna i nasmijana djevojčica počela svakodnevno da povraća, bude pospana, razdražljiva, ljuta, odbijala je da jede…
Taj 17. avgust ova porodica zauvijek će pamiti, na žalost, po lošim vijestima – djevojčici je dijagnostikovan hidrocefalus, a onda i maligni tumor na malom mozgu. Poslije prvih operacija u Beogradu, ispostavilo se da je Heleni hitno potrebna pomoć za dalje liječenje u Francuskoj.
Munjevitom brzinom u Srbiji i BiH odjeknula je vijest da je za Helenino liječenje na klinici “Gustav Rosi“ u Parizu neophodno 545.509,40 evra, te su udruženim snagama dobri ljudi iz ove dvije zemlje uspjeli da skupe novac i pomognu nastavak liječenja ove riđokose ljepotice.
Sa svojim roditeljima Helena je tako već gotovo mjesec dana u Parizu, a nakon prve hemioterapije danas slijedi nova. Njena mama Katarina Gavran smogla je snage da ispriča za Blic kako je mala Helena i kako izgleda njihova borba.
– Helena se sada dobro osjeća. U početku joj je bila loša krvna slika, zbog čega je svaki dan morala da prima injekcije za leukocite kako bi nastavila sa terapijama. Zahvaljujući tim injekcijama krvna slika se brzo popravila. Posljednjih dana bolje jede, raspoloženija je, evo sad baš pakuje svoje stvari jer uskoro idemo u bolnicu. Ukoliko sve bude u redu danas bi trebalo da primi drugu hemioterapiju – ispričala je Katarina.
Majka ove riđokose ljepotice svjesna je da pred njima težak period, ali se ona i suprug trude da ne razmišljaju o tome šta dolazi, već da dan za danom prebrode.
Malena Helana, kako kaže njena majka, nije svjesna težine borbe koju trenutno vodi. Odlazak u bolnicu objasnili su joj riječima: “To je samo zbog virusa koji će brzo proći”.
– Svjesna je ona da se nešto dešava, ali joj mi ne pričamo o kakvoj bolesti je riječ. Svakodnevno me pita kada će da ide njenoj staroj kući, sve joj nedostaje, njene mlađe seke, baka, drugari… Mi kažemo uskoro i da će sve ovo brzo da prođe – navodi Krstina.
Nakon prve hemioterapije Heleni je opala kosa, ali je njena majka našla način da joj i to ne predstavi kao nešto strašno. “To je trenutno moderno u Parizu”, priča joj majka, kako bi djevojčica lakše podnijela novonastalu situaciju.
– Rekla je: “Nema veze, onda ću biti moderna. A ionako će kosa brzo da mi poraste pa ću opet biti zlatokosa”. Ma ona je nestvarno hrabra, baš smo juče suprug i ja komentarisali koliko se promijenila nakon ove nevolje koja nas je zadesila, toliko je sazrela iako ima malo godina – primjećuje Katarina.
Hrabrost je Helena očigledno naslijedila od roditelja, koji se lavovski bore pred najvećim životnim iskušenjem, jer kako kažu, u ovoj situaciji nema izbora, samo borba.
– Uvijek smo mislili da su tako teške životne situacije daleko od nas. Znate ono, nema šansi da se to nama desi… Prije ovoga nismo ni znali šta smo sve spremni da podnesemo. Suprug je možda jači od mene, ali to je valjda normalno. Nema predaje i nema nazad. Borimo se svaki dan, i kao što je prošla prva terapija, tako će i druga, pa treća i sve do pobjede! Kao što Heleni kažem: “Sve će ovo proći”, to upravo svakodnevno govorim i sebi – iskrena je Helenina mama.
Ona ističe da nisu verovali da će velika suma novca za Helenino liječenje biti skupljena, a još manje tolikom brzinom. Dobrih ljudi ima, kaže, a osim što im je neizmjerno zahvalna na materijalnoj pomoći, naročito je dirne svaka poruka podrške koju kroz suze čita.
Život u Parizu je skup, ona i suprug ne govore francuski jezik, a koliko ima dobrih ljudi govori i to što im je jedan čovjek prepustio stan da u njemu borave dok su na liječenju, a koji se nalazi pet minuta od bolnice.
– To nam neizmerno znači, jer ne znam kako bismo mogli drugačije da finansijski da izdržimo, s obzirom na to da ovdje stan ne možete pronaći ispod 800 evra mjesečno. Osim toga, neizmjerno smo zahvalni i jednom našem mladiću koji ovdje studira, a koji se ponudio da pomogne u komunikaciji sa bolnicom – navodi majka Katarina primjere kako sve ima dobrih ljudi.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu