Uz sve druge nevolje, u šumom prebogatoj Republici Srpskoj stanovništvo je zadesilo i dramatično poskupljenje peleta i ozbiljna prijetnja nestašicom ogreva. Pelet je skoro duplo skuplji nego lani i sve ga je teže nabaviti.
Mišo Živković, penzioner iz Banjaluke, do sada je uvijek ogrev nabavljao na vrijeme, već u maju ili junu. Ove godine to nije uspio.
– Lani sam tonu peleta plaćao 320 KM, a ove godine boga pitaj koliko će koštati. Sad moraš da se upišeš na spisak, pa da čekaš kad će pelet stići i platiti ga po cijeni na dan isporuke. Ne verujem da će biti ispod 700 KM – kaže sagovornik Srpskainfo.
Paprena cijena drva
Pokušao je da, za svaki slučaj, nabavi i drva, ali ništa od tog posla.
– U šumariji su mi rekli da više ne mogu primati narudžbe, jer zbog ogromnog interesovanja nisu sigurni da bi do zime mogli isporučiti drva naručena u junu – objašnjava ovaj Banjalučanin.
I nekoliko malih dobavljača u Banjaluci i okolini za Srpskainfo je potvrdilo da teško nabavljaju drva, a ako ih nabave cijena je paprena: oko 100 KM po metru. Na to treba dodati i rezanje i cijepanje. Kad se sve sabere, ogrev je za najmanje 20 odsto skuplji nego lani.
Slična je situacija i u Doboju. Dragan Banjac, direktor Šumskog gazdinstva Doboj, kaže da Savjet ministara BiH mora hitno donijeti odluku o zabrani izvoza peleta i drva za ogrev, sve dok se ne podmire potrebe domaćeg stanovništva.
– Srpska ima dovoljne količine ogreva i peleta za svoje stanovnike, samo treba zabraniti izvoz i ograničiti cijene. Cijena ogreva u „Šumama RS“ nije značajnije rasla i neopravdan je ovoliki rast cijena peleta – tvrdi Banjac.
Dodaje da nam prijeti i udar na elektroenergetski sistem. Ako građani ne obezbijede dovoljno drva i peleta, grijaće se na struju.
Kako se prehraniti
A kako će plaćati račune za struju posebno je pitanje. Jer, ljudi s prosječnim ili ispodprosječnim primanjima, a takva je većina stanovništva RS, brinu samo jednu brigu – kako da se prehrane.
Mnoge neće zabrinuti činjenica da je cijena lososa porasla sa 38 na čak 62 KM po kilogramu. Ali, enormno su poskupjele i osnovne namirnice. Prema podacima Zavoda za statistiku RS, samo od januara do aprila, ulje, brašno, šećer, piletina, mlijeko i riža poskupjeli su, ukupno, za skoro 30 odsto.
A u aprilu je galop cijena tek počeo. Tako danas litar ulja košta oko šest maraka, što je duplo više nego na početku godine. Poskupjela su i jaja, ali to je bilo neminovno, ako se uzme u obzir drastično poskupljenje benzina za dostavu i hrane za koke nosilje.
– Hrana za kokoške je samo za mjesec dana tri puta poskupjela. Naravno, poskupjela su i jaja, za skoro 30 odsto – kaže Živana Sabljić iz Drvara, vlasnica farme koka nosilja.
Priznaje da je zbog ovih poskupljenja njen mali biznis, od kojeg živi porodica, ozbiljno uzdrman.
Loše se piše i drugim građanima, koji žive od svog rada. Prema podacima Saveza sindikata RS, sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u aprilu je koštala 2.156 KM, a danas je, izvjesno, još skuplja. Kako se u sve ovu računicu uklapaju penzioneri koji primaju najnižu penziju, u iznosu od 242 do 485 KM, nije teško naslutiti. Nisu u mnogo boljoj poziciji ni radnici koji rade za minimalac od 650 KM.
Ulje skuplje od cigareta
Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja građana “Don”, kaže da je stanje gore nego ikad i da se agoniji ne nazire kraj.
– Evo, luksuzna roba ne poskupljuje, rastu samo cijene osnovnih namirnica. Litra ulja je skuplja nego kutija cigareta. Da imamo iole odgovornu vlast i kakvu-takvu poresku politiku, ne bi bilo tako – smatra Marićeva.
Drugi problem je, objašnjava, što je roba široke potrošnje ne samo skupa, nego i sve lošijeg kvaliteta.
– To se najbolje vidi na primjeru peleta. Kvalitetan pelet se izvozi, nama ostaje samo ono što Evropa neće – kaže Marićeva i dodaje da nas na zimu ne čeka ništa dobro.
– Na žalost, biće i gladnih i ljudi koji se smrzavaju – zaključuje Murisa Marić.
Više politike nego ekonomije
Ekonomisti se ne usuđuju da daju jasne prognoze. Kako kaže Marko Đogo, profesor Ekonomskog fakulteta Pale, stručnjaci ne mogu znati ni šta čeka velike i razvijene zemlje.
– Tu ima više politike nego ekonomske teorije i logike, zbog čega je svako predviđanje nezahvalno – kaže Đogo.
Ipak, analitičari se ne libe da kritikuju vlast, koja ne radi ništa da zaštiti građane. Makroekonomista Faruk Hadžić je nedavno podsjetio da se u budžete u BiH, zbog poskupljenja, slilo oko milijardu maraka, ali da ništa od tog novca nije vraćeno građanima, koji su sve siromašniji.
Da poresku politiku BiH treba hitno mijenjati pokazuje i podatak da se u BiH godišnje uništi oko 140.000 tona hrane, koju bi distributeri i proizvođači mogli pokloniti javnim kuhinjama ili najsiromašnijim građanima.
– Ako hranu bacite, ne morate platiti PDV, a ako je donirate, plaćate PDV! Znači, bacanje je ekonomski isplativije. Moramo mijenjati poresku politiku u BiH, da se ukine PDV na doniranu hranu – izjavio je Hadžić za N1.
“Fotelje im preče”
Dok rast cijena dovodi većinu građana do ruba egzistencije, političke stranke, koje se uveliko pripremaju za izbore, pričaju svoju priču. Nijednoj od značajnijih partija ovi problemi nisu na vrhu agende.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da čak i oni političari koji se usude da govore o ekološkim ili socijalnim temama brzo budu „preglasani i ućutkani etnonacionalnom vikom“.
– Stiče se utisak da mnogi politički lideri, posebno oni najznačajniji, ne obraćaju pažnju na građane i njihove muke, već samo gledaju kako da zadrže udobne fotelje i privilegije. A za to im nisu potrebni veliki programi, koje ionako niko ne čita. Dovoljno je da po oprobanom receptu prodaju „šarene laže”, obojene patriotskim nabojem – kaže Topićeva.
Naglašava da se, osim nekoliko populističkih mjera, poput povećanja plata u javnom sektoru u RS, vlast uopšte ne bavi traženjem rješenja za društvo koje tone u siromaštvo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu