Iako je bio oženjen, na prvi pogled se zaljubio u Darku. Zbog nje je ostavio ženu i dijete, što su mu mnogi zamjerili. Na sastanku komunističke partije, na kojem se raspravljalo o njegovom razvodu, rekao je da ne želi odgovarati na pitanja i da neće dozvoliti da ga ponižavaju.
Zatim je napustio sastanak. Isključen je iz komunističke partije, a samim tim postao je nepoželjan na bilo kom radnom mjestu. S Darkom je napustio Beograd. Otišli su u Sarajevo. On je dobijao i gubio profesorsko mjesto bez bilo kakvih objašnjenja.
Dobili su dvije kćerke: Mašu i Jasenku. Darka se pokušavala snaći te je prodavala namještaj iz kuće kako bi zaradila novac da prehrani porodicu. Uprkos svemu, vjerovala je da je njihova ljubav jača od svega i da mogu riješiti sve probleme. Meša joj je u romanu “Derviš i smrt” napisao posvetu:
– Kad bih umio da napišem najljepšu knjigu na svijetu, posvetio bih je svojoj ženi Darki. Ovako ću zasvagda ostati dužnik njenoj plemenitosti i ljubavi. I sve što mogu, to je da sa zahvalnošću pomenem njeno ime na početku ove priče, koja, kao i sve druge, govori o traženju sreće.
Jednom prilikom ispričao je da ne bi uradio ni djelić onog što je uradio da Darka nije bila pored njega. Dodao je da je u njenom slabom tijelu lijepog lica bila tolika snaga volje i toliko hrabrosti da ga je uvijek zaprepaštavala.
– Ona me branila od nevolja života, štitila od njegovih grubosti, hrabrila kad mi je bilo teško pred teškoćama pisanja, vjerovala u mene kad su svi sumnjali, usmjeravala me svojom fantastičnom intuicijom, moju tvrdoću korigovala svojom mekoćom, hranila me svojom ljubavlju… Bez nje bih sigurno bio sitni profesor ili srednji politički rukovodilac. Ni to ne bi bila nikakva tragedija, samo konstatujem činjenice – kazao je, prenosi Kliks.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu