Naravno, nije bio neprijatelj drugih naroda, već je nastojao da ulogu koju je imala njegova misija uvijek ispuni na najbolji način.
Nažalost, preminuo je u nedjelju, sahranjen je u Dablinu, a danas su se ispred Hrama Hrista spasitelja u Banjaluci okupili njegovi prijatelji i poznanici, uglavnom bivši i sadašnji novinari, koji su se prisjetili svih “zgoda i nezgoda” sa Ircem koga su voljeli i koji je mnogo volio Banjaluku.
Kažu da nju nije razdvajao od svog Dablina, kao što je jednako volio priče i druženja uz Ginis i Nektar, odnosno “Hekvap” kako je zvao poznato banjalučko pivo.
U grad na Vrbasu se vraćao svake godine, po nekoliko puta, i nakon što mu je istekao mandat, ovdje je dovodio i članove svoje porodice.
O Pirsu su govorili njegovi veliki prijatelji Milenko Šajić Šaja, Alun Roberts i Miloš Šolaja, nakon toga nekoliko desetina njegovih prijatelja i poznanika zapalili su mu svijeće, a zatim su u obližnjem irskom pabu popili po jedan Džejmison za njegovu dušu, u njegovo ime, slaveći njegov život. Kažu da bi Pirs to sigurno želio…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu