Prošle nedjelje je ova banka upozorila svoje klijente da bi u budućnosti kompjuteri mogli da uzrokuju berzanske krahove, piše tportal.
Podsjećajući na događaje s početka februara, kada je na američkim berzama došlo do snažnih oscilacija i rasprodaje hartija od vrijednosti, bankari Goldman Saksa ocjenjuju da je ta rasprodaja bila “simptom puno šireg rizika, rastuće ‘finansijske osjetljivosti’ u postkriznom periodu”.
Američke berze su prvih dana februara bile blizu panike. Dau Džons indeks je 5. i 8. februara zabilježio dva najveća pada u svojoj istoriji (za preko 1.000 poena, odnosno za oko pet odsto od svoje vrijednosti, u oba ta dana) da bi se u međuvremenu djelimično oporavljao, a brokeri i finansijeri su istovremeno tražili neko suvislo objašnjenje za takve oscilacije, navodi tportal.
Među pokušajima da se razjasne tačni razlozi tako strmih padova nisu nedostajali oni koji su govorili: “Krivite računare”.
Optužba nije nova i finansijeri već neko vrijeme upozoravaju da bi se računari kao krivci za krahove mogli prozivati sve češće.
Vrijednosti akcija, obveznica i niza drugih finansijskih instrumenata kojima se trguje na berzama trebalo bi da budu odraz realne ekonomske situacije. Njihove cijene bi tako trebalo da zavise od uslova u kojima se nalazi ekonomija i od toga kako se pojedina kompanija, ili neki drugi izdavalac hartija od vrijjednosti snalazi u tim uslovima. Prema tome, promene na tržištu trebalo bi da budu razlozi pada ili rasta cijena na berzama.
Posao uz kaficu
Iz Goldman Saksa objašnjavaju u prošlonedjeljnoj poruci klijentima da pod pojmom finansijska osjetljivost misle “na nestabilnost cijena koja ne proističe iz promjena pokazatelja na tržištu, nego na onu koja proističe iz samih tržišta”.
Drugim riječima, učesnici na tržištu reaguju na samo tržište, a ne na spoljne uzroke. Kao da, primjera radi, naftne kompanije podignu cijenu benzina isključivo zato što to rade i druge kompanije, uprkos tome što u datom trenutku nigdje u svijetu ne postoji problem sa snabdijevanjem naftom.
U srži problema nalazi se postepeni dugogodišnji rast uloge koju računari imaju na finansijskim tržištima, odnosno berzama.
Prije tridesetak i više godina kompjuteri su bila efikasna zamjena za papirnatu evidenciju trgovanja, ali sve važne odluke i transakcije donosili su i sprovodili brokeri i investitori. S vremenom su slike frenetičnog trgovanja na berzama postale prošlost jer su računari preuzeli i izvršavanje transakcija i više nije bilo potrebno nadvikivati se s drugim brokerima nego se posao na berzi mogao obavljati uz kaficu i računar iz neke luksuzne kancelarije.
Automatizacija procesa
U posljednjih 15-ak godina situacija se dodatno mijenja s rastom tzv. algoritamskog trgovanja, u kom sve sofisticiraniji i kompleksniji računarski algoritmi, uzimajući u obzir hiljade podataka s tržišta, izvršavaju milione i milione transakcija unutar zadatih okvira. I mada je algoritme moguće donekle modelovati da donose odluke kakve bi, na osnovu istih podataka, možda donijeli i stvarni brokeri, takvi procesi imaju svoja ograničenja.
Razvoj računara ipak još nije stigao toliko daleko da bi oni shvatali zašto neki događaj utiče na cijene akcija na određeni način, nego se jednostavno programiraju da na podatke s tržišta reaguju na način na koji tržište uobičajeno reaguje u takvim slučajevima.
A kad se odluke automatizuju na taj način, uvijek postoji mogućnost greške koja može da ima vrlo ozbiljne posljedice.
Pola sata iz pakla
Jedan od najpoznatijih primera za to je “munjeviti krah” koji se dogodio 6. maja 2010. na američkim berzama. Trgovanje je tog dana od jutra bilo uobičajeno da bi rano poslijepodne došlo do snažnog pada i potom oporavka berzanskih indeksa.
U otprilike dvadesetak minuta, od 14.45 do 15.05, Dau Džons indeks, a slično su se kretale i druge američke berze, uspio je da potone za gotovo 1.000 poena, odnosno za 10-ak posto svoje tadašnje vrijednosti, i da se zatim oporavi do nivoa približnog onom s kog je krenuo pad.
Slučaj je dugo ostao nerazjašnjen i mnogi su sumnjali da se radilo upravo o nekakvoj grešci u silnim računarskim mrežama i sistemima koji su bili zaduženi za veliki dio trgovanja na berzama.
Sumnje su proizlazile iz činjenice da nije postojao nikakav javno poznat razlog zbog kog bi cijene krenule naniže, a posebno ne tako naglo. Nagađalo se da je negdje u sistemu došlo do greške na koju su onda automatski reagovali i ostali brokerski sistemi, sve dok cijene nisu toliko pale da su sistemi opet procijenili da je tržište došlo toliko nisko da se opet isplati kupovina dionica. Cijene su ponovo krenule naviše.
Upozorenje
Tek pet godina kasnije američki regulatori su optužili jednog brokera da je zloupotrebio rupe u zakonodavstvu i iskoristio manjkavosti koje donosi automatizovano trgovanje, što je dovelo do pomenutog “munjevitog kraha”. Tako je polusatni košmar na berzama pokazao šta se može dogoditi kad kontrolu nad trgovanjem uveliko preuzmu algoritmi i mašine.
Dodatni simptom raskoraka između ljudi i mašina stigao je i ove nedjelje opet iz Goldman Saksa. Računarski model te banke ukazuje na to da bi na tržištu uskoro mogao da se pojavi negativan trend, ali stručnjaci iz te banke uvjeravaju klijente da se ne moraju brinuti. Tvrde da model daje iskrivljene rezultate jer se zasniva na pokazateljima koji u sadašnjoj situaciji i kombinaciji s uslovima na tržištu ne daju sliku stvarnog stanja ekonomije.
Oni su na nedavnoj konferenciji napomenuli da su se takvi dosadašnji krahovi događali u trenucima kad je privreda generalno bila u usponu, što neće uvijek biti slučaj. Takođe vjeruju da će “s vremenom mašine i vještačka inteligencija biti toliko pametni da će tipičan računarski broker biti bolji od tipičnog ljudskog brokera”.
Ipak, dodali su da je glavni problem s računarima to što su u suštini “vrlo jednostavni” i što oni sami “nemaju novac”, pa onda “kad zagusti… uređaji se jednostavno isključe”. A finansijerima tada “padne mrak na oči”, piše tportal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu