Marijan Beneš umro je u Banjaluci 2018. godine, za života svoju Banjaluku proslavio je nebrojeno puta, govorio o njoj uzvišeno i neizbrisivo je ucrtao na sportsku mapu svijeta. Marijan u Banjaluci nije dobio ulicu, ni trg, ni ime dvorane, kao što to nisu dobili ni mnogi drugi zaslužni sportisti iz ovog grada.
Beograd ima „Stadion Rajko Mitić“, ima dvoranu „Ranko Žeravica“, dvoranu „Aleksandar Nikolić“… primjera je mnogo. Banjaluka, grad sporta, nijednom svom velikanu nije se odužila na sličan način. Čak šta više, svaka inicijativa za tako nešto, a bilo ih je, ugušena je ekspresno. Način na koji se pojedinci udruže u destrukciji i brzina kojom se reaguje da bi se ugušila takva inicijativa naprosto ostavlja bez teksta.
“Strah životu kalja obraz često”. Pa oni kojima su usta puna sportskih uspjeha Banjaluke, koji imaju moć da odlučuju, a ta im je moć nekako nametnuta odozgo, nije zaslužena nego je dodijeljena, nemaju sluha da prepoznaju nešto što je u nekim drugim gradovima, u nekim drugim sredinama, potpuno normalno i što se podrazumijeva.
Možda i imaju sluha, možda znaju da je to dobro, da bi trebalo da se oduže nekim sportistima, ali se plaše lošeg publiciteta, plaše se negativnih političkih poena, plaše se da bi im ta „moć“ koja im je data isto tako mogla preko noći biti i uzeta. Plaše se da nazovu ulicu po Peri Peroviću, dvoranu po Marijanu Benešu, trg po Velimiru Sombolcu…..
I prije će ti sportisti, nažalost, biti prepoznati u nekom drugom gradu, na nekom drugom kontinentu nego u njihovoj Banjaluci. A vi koji to niste uradili, nastavite da smišljate opravdanja, nastavite da se udružejete u destrukciji, nemojte da preuzmete odgovornost, bar po tome ostanite zapamćeni.
Na kraju, da se ne zaboravi! Istini za volju, ima Banjaluka ulicu „Olimpijskih pobjednika“, svaka čast. Ali svaki taj olimpijski pobjednik ima svoje ime, ime koje je utkao i u svoj grad, u Banjaluku, i u Republiku Srpsku.
Gospodo koja odlučujete, razmislite još jednom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu