Nekako mi se učinilo da je najbolje da ovu priču o Banjaluci počnem s mojom novom još nezavršenom pjesmom o njoj.
I kako pjesma kaže, Banjaluko, kreni, na dobro sve okreni, tako bih i ja mnoge stvari okrenuo u Banjaluci. Žao mi je što su od mog voljenog grada napravili ovo na šta sad liči, a to prvenstveno mislim na izgradnju ovih novih stambenih naselja bez zelenila, igrališta, trotoara, gdje je zgrada od zgrade na pet metara i svako svakom pilji u prozor. Gdje je trka za novcem ubila sve dobro i kreativno u gradu.
I čini mi se da su mnogi pogrešno shvatili riječ politika, jer politika treba da služi za dobro naroda, a ne pojedinca.
I kao što rekoh, Banjaluka se polako budi, a ja volim da je pamtim onakvu kao iz mog djetinjstva, punu djece, mnoštvo mjesta za izlazak, svi smo jednaki, dijelimo svaki sendvič, svako piće i posljednju paru. Banjaluku u kojoj su svi nešto trenirali, vježbali, probavali, i sve je bilo besplatno i za svakog je bilo mjesta.
A moje društvo i krug mojih prijatelja je bio baš veliki. Bilo nas je koji su i sportisti i muzičari, i sve smo stizali, i svi voljeli naše rijeke i brda oko Banjaluke. Znali smo svaku plažu na Vrbasu, Vrbanji i Suturliji, svaki proplanak na Starčevici i Poniru i, što je najvažnije, svaku ulicu u gradu. Takvo te djetinjstvo nauči da voliš i poštuješ svoj grad i prirodu koja ga okružuje.
Banjaluka ima sve predispozicije da bude jedno od najljepših mjesta za život na svjetu. Okružena sa jedne strane prelijepim planinama, sa druge plodnom ravnicom sa tri čiste i bistre rijeke u kojima se možeš slobodno kupati, može biti pravi mali raj. Žao mi je što više nema zoološkog vrta, što grad nije pomogao da opstane. To je bilo prelijepo mjesto i izletište u kojem su mnoge ranjene i napuštene životinje našle svoj spas, mjesto gdje sam često dovodio djecu, da zajedno hranimo srne, patke i malog medvjeda kome su lovokradice ubile majku.
Mnogi ne znaju da je Banjaluka grad s najviše posađenih lipa u urbanom dijelu grada, a miris lipe je miris ljubavi. Nema tog turiste koji dođe u Banjaluku, kad cvjetaju lipe, da se neće zaljubiti u nju. Tad je Banjaluka najljepša, a kako i ne bi bila kad se miris ljubavi širi kroz sve ulice grada.
Vjerujem da će Banjaluka uspjeti da sve okrene na bolje; polako se već nazire nekakva svjetlost u daljini.
A do tog boljeg ja ću živjeti u prošlosti, zagledan u budućnost.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu