Novim Ustavom Republike Srpske, između ostalog, Banjaluka će biti određena kao glavni grad Republike Srpske, a Pale kao prestonica Republike Srpske.
To je navedeno u Deklaraciji o ustavnim principima, koju će Narodna skupština razmatrati na posebnoj sjednici čiji termin održavanja tek treba da bude dogovoren. Deklaraciju, kao i ostale materijale i tačke dnevnog reda, predložili su predsjednik Republike, Vlada Republike Srpske, član Predsjedništva BiH iz Srpske i klubovi poslanika SNSD, SP, DEMOS, US, NPS i Poslaničke grupe NDP.
Kako se navodi u predloženom tekstu deklaracije, Narodna skupština će o proceduri za donošenje novog Ustava Republike Srpske odlučiti nakon razmatranja teksta koji će predložiti Vlada.
– Potvrđujući svoja ranija dokumenta o ustavnopravnim odnosima, a posebno Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti od 18. oktobra 2017. godine, Zaključke u vezi Informacije o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture BiH i uticaju na položaj i prava RS od 12. novembra 2019. godine, Zaključke Narodne skupštine povodom Informacije u vezi antidejtonskog djelovanja Ustavnog suda BiH, od 13. februara 2020. godine, kao i Zaključke Narodne skupštine povodom Informacije o primjeni Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma od 10. marta 2021. godine, Narodna skupština smatra da je neophodno pristupiti promjeni Ustava RS donošenjem novog teksta Ustava Republike Srpske – piše u deklaraciji.
U njoj se podsjeća da je ustavno uređenje BiH utvrđeno Aneksom 4. kao međunarodnim ugovorom i da podliježe odredbama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, a međunarodni ugovori se tumače pravilom „pacta sunt servanda“, kako to predviđa i član 26. Konvencije po kome „svaki ugovor koji je na snazi veže strane i one ga moraju izvršavati u dobroj vjeri“.
Međutim, dodaje se u dokumentu, međunarodni ugovori se mogu mijenjati aneksima koje zaključuju strane, a nikako odlukama nenadležnih organa, što je činjeno brojnim odlukama visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH.
– Bosna i Hercegovina nema ustavnopravni kontinuitet, jer je Ustav BiH kao Aneks 4. dio međunarodnog ugovora – Dejtonskog sporazuma, i nije donesen ni ratifikovan od bilo kog organa u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je asimetrična državna zajednica koju „čine dva entiteta“ (član 1.3. Ustava BiH), „Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi“ (Preambula Ustava BiH), a članom 9.3. Ustava BiH je određeno da funkcioneri imenovani na mjesta u institucijama BiH predstavljaju narode BiH. Republika Srpska je entitet srpskog naroda, a Federacija BiH je zajednički entitet bošnjačkog i hrvatskog naroda, što potvrđuje i Ustav BiH, članovima 4.1. i 5.2.d – piše u ovoj deklaraciji.
Dalje se navodi da su svi zakoni koje je nametao visoki predstavnik neustavni, jer nisu doneseni po predviđenoj ustavnoj proceduri od strane Parlamentarne skupštine, a svi nametnuti zakoni koje je potvrđivala Parlamentarna skupština, pozivajući se na član 4.4.a. Ustava BiH, neustavni su.
– Ustav BiH je jasan: „Parlamentarna skupština je odgovorna za donošenje zakona za sprovođenje odluka Predsjedništva ili izvršenje nadležnosti Parlamentarne skupštine prema ovom Ustavu“, pa stoga nije ni imala nadležnost da usvaja zakone koje je nametao visoki predstavnik. Neustavnost nametnutih zakona, pa i onih zakona koje je donijela Parlamentarna skupština bez izričitog ustavnog osnova, direktno potvrđuju dva pokušaja ustavnih promjena poznatih kao „aprilski“ i „butmirski“ paket, koji nisu nikada usvojeni po proceduri promjene međunarodnih ugovora utvrđenoj članom 40. Bečke konvencije i članom 10.1. Ustava BiH, koji reguliše njegove izmjene i dopune. Nedostatak novih inicijativa za ustavne promjene ne znači da su nadležnosti koje su prenesene na nivo BiH postale ustavne. Sporazumima entiteta: o odbrani, o porezu na dodatu vrijednost i Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH, te nadležnosti nisu trajno prenesene na nivo BiH, jer im nisu prethodile izmjene i dopune Ustava BiH da bi se stvorio ustavni osnov. Nije bilo ni naknadnih ustavnih promjena, pa su i te nadležnosti neustavne i samim tim privremene – dio je iz deklaracije.
Takođe, BiH nema ustavom definisano državnopravno uređenje i ima vrlo ograničene i striktno određene nadležnosti, što je određuje kao državu s međunarodno priznatim granicama, sa nadležnostima u spoljnim odnosima (spoljni poslovi i spoljna trgovina), dok skoro sav unutrašnji suverenitet pripada entitetima.
– Kada je u pitanju neusklađenost, odnosno odstupanje od ustavne strukture BiH utvrđene Dejtonskim sporazumom i njegovim Aneksom 4. koji je Ustav BiH, a koje je nastupilo nakon zaključenja međunarodnog ugovora, Republika Srpska će se, kao njegova strana potpisnica, pridržavati člana 5. Dejtonskog sporazuma prema kome „strane pozdravljaju i podržavaju postignute dogovore u vezi sa Ustavom Bosne i Hercegovine, izloženog u Aneksu 4. Strane će u potpunosti poštovati i raditi na ispunjavanju obaveza preuzetih ovim Sporazumom“ – navodi se u predloženoj deklaraciji.
Narodna skupština smatra da sadašnju neusklađenost nadležnosti prenesenih na nivo BiH bez promjene i dopune Ustava BiH kao Aneksa 4. Dejtonskog sporazuma, treba prevazići/riješiti doslednom primjenom odredbe 3.3.b. Ustava BiH, koji nedvosmisleno propisuje da će se entiteti „u potpunosti pridržavati ovog Ustava BiH“.
– To podrazumijeva pravo Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske da obustave primjenu bilo kog akta, mjere ili aktivnosti organa i institucija na nivou BiH, a koji nemaju osnov u Ustavu BiH i nisu izričito Ustavom BiH utvrđeni kao nadležnost organa na nivou BiH – piše, između ostalog, u dokumentu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu