Kultura

Banjalučki reditelj Saša Karanović za SRPSKAINFO: Uspjeh je ako živite od filma

Mladom čovjeku potreban je entuzijazam i radnička svijest da bi bili uspješni, riječi su banjalučkog reditelja Saše Karanovića, sa kojim smo razgovarali o filmu u BiH i mladima koji se tek počinju baviti sedmom umjetnošću.

Banjalučki reditelj Saša Karanović za SRPSKAINFO: Uspjeh je ako živite od filma
FOTO: SAŠA KARANOVIĆ

Autorsko veče Saše Karanovića održano je u Art bioskopu Banskog dvora u okviru koga su prikazana njegova dva nagrađena kratkometražna filma “Oj Krajino” i “Kostakurta”. Ovo je ujedno bila i prva filmska projekcija u Art bioskopu novoj sceni za kulturne njamene u Banskom dvoru.

Student ste na Akademiji umjetnosti u Banjaluci i često ste okruženi studentima, odnosno mladim ljudima koji se bave filmom. Koliko je u BiH jednostavno jednom mladom čovjeku uspjeti u filmskoj industriji?

“Jednostavno” i “BiH” ne idu baš skupa u rečenici. “Uspjeh” je takođe kritična reč. Ono što znam je da se uspjehom, kao i u drugim poslovima, treba smatrati mogućnost življenja od svog rada. Ako možete živjeti od filmske industrije, onda ste poprilično uspjeli. To kod nas jeste moguće – naša produkcija, Bosonoga produkcija već zapošljava dvadesetak mladih ljudi koji mogu za sebe reći da žive od svoga rada. Tako da sve što je tom mladom čovjeku potrebno je entuzijazam i radnička svijest, ostalo je jednostavno i slobodno nek nam se jave svi takvi, za ostatak BiH filmske industrije ne mogu govoriti.

Foto: Sasa Karanovic
Foto: Sasa Karanovic

Koliko mladi koji se bave filmom u BiH nailaze na podršku i da li je to samo podrška Akademije ili mogu računati i na neke druge institucije?

Meni je Akademija pomogla koliko mi je profesor Saša Hajduković pomogao, a od drugih institucija samo Brankica Janković.

Dugo se govori o osnivanju filmskog centra u RS. Ima li nekih naznaka da će se to uskoro i desiti? Šta je to što koči nastanak jednog ovakvog centra?

Zaista ne znam. Već godinu i kusur Bosonoga produkcija je konstantno u snimanju, trenutno radimo seriju „Hotel Balkan“ i nemam pojma šta se mimo seta dešava. Pretpostavljam da su prezauzeti i pretrpani poslom i oni koji su nadležni i odgovorni za nastanak nečeg poput filmskog centra, pa jednostavno ne stižu.

Na čemu je po Vama potrebno raditi kako bi se mladima omogućilo više prostora i sredstava za rad na filmu?

Samo zakonsko, dugoročno, zadužbinsko rješenje, poput onog u Srbiji: 20% podrške za strane koprodukcije, što dovodi posao u zemlju, omogućuje stvaranje novog kadra i donosi novac koji onda ide recimo u filmski centar. Od individualnih i hirovitih izliva podrške zaista nemamo ništa.

Foto: Sasa Karanovic
Foto: Sasa Karanovic

Koliko Vam je znanje koje ste stekli na Akademiji bilo od koristi u radu na „Kostakurti“? Da li su po Vama potrebne neke izmjene u obrazovanju? Prate li naše obrazovne ustanove svjetske trendove kada je film u pitanju?

Sve što sam do sada uradio stvarano je i njegovamo je na Akademiji. Akademija mi je otvorila vrata za sve što jesam i sve što nisam ili još nisam uradio. Izmjene jesu potrebne – mnoge. Konkretno mogu govoriti samo o svom odsjeku i samo tu imam konkretne prijedloge – koje ću tamo i saopštiti. A što se tiče odnosa naših ustanova i svjetskih standarda: molim vas… Nije da osporavam kosmopolitizam strini, tetki, stričeva, tetaka, supruga, ljubavnika, bivših direktora srednjih škola (i njihovih pandiploma) i sličnih prekvalifikanata na naša katedre. Siguran sam da su mnoga iskustva prikupljena i da se tu mnogo i putovalo, možda samo treba vremena da se stvari dovedu u vezu i da se izvedu neki zaključci o tom odnosu. Nemojte misliti da govorim o Akademiji. Govorim generalno o čitavom univerzitetu. Što se Akademije tiče, dolaze nove generacije i promjene na bolje su već na vidiku.

Koji je Vaš savjet mladima koji tek počinju da se bave filmom ili planiraju upisati režiju?

Samo da naprave razliku između svog ukusa, kojeg su sigurno dugo gajili u najintimnijim dijelovima sebe i činjenice da trebaju ili žele postati filmski radnici. To znači da studiranje režije prvo koriste kao trening kako bi mogli preživjeti filmski set, kako bi naučili čitav proces proizvodnje jednog filma/serije. Da što više snimaju i što više rade tokom studija, da prođu što više filmskih vrsta, žanrova, manira i da se usuđuju da griješe, da griješe puno i da nađu slobodu u tome. Tek kada nauče govoriti, onda doći do toga šta se govori. Do tada se ne opterećivati izricanjem velikih ideja ili velikih ljepota, samo ih upijati od velikana.

Koji su Vam naredni planovi kada je u pitanju Vaš film? Radite li ne nečemu novom?

Trenutno radim na seriji „Hotel Balkan“, koju producira Bosonoga produkcija. Kad nađem vremena, raspisujem svijet svoje “Kostakurte” u seriju. Nadam se da će mi to biti idući projekat.

 

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu