Ovdje takav slučaj imamo na primjeru Milorada Dodika i, eventualno, Dragana Čovića. S tom razlikom što predsjedniku HDZ BiH nije bilo pretjerano teško da ostvaruje izborne trijumfe jer među ostalim hrvatskim strankama i njihovim liderima, realno, nikad nije ni imao ozbiljnu konkurenciju.
Dugogodišnji predsjednik SDA Bakir Izetbegović takođe ima neskrivenu ambiciju da vječno vodi najveću bošnjačku stranku. Za razliku od Dodika i Čovića, Izetbegović i njegova stranka izbačeni su iz vlasti. I to ne samo na nivou zajedničkih institucija, gdje se takav rasplet, manje-više, očekivao i najavljivao, već i u Federaciji BiH.
Uzalud se Bakir sada pokušava čupati pred armijom stranačkih glasača kako je SDA i dalje najjača bošnjačka stranka, te da je im „glave došla“ združena „srpsko-hrvatsko-američko-evropska“ zavjera. Izetbegović i SDA ostali su bez vlasti jer, jednostavno, niko ozbiljan više ne želi s njima imati bilo kakvog posla.
Sve izraženiji vjerski i politički radikalizam, ratnohuškače izjave, izigravanje postignutih dogovora, višegodišnje političko mobingovanje Hrvata, osporavanje postojanja Republike Srpske, konačno je dovelo do toga da SDA, pod Bakirovim vođstvom, izgubi svaki koalicioni kapacitet. Skoro pa preslikana sudbina Šešeljevih radikala u Srbiji, koji su godinama osvajali najviše glasova ali niko s njima nije želio da pravi vlast. Kada se, u slučaju SDA, tome još doda i svemoćna supruga stranačkog šefa, korupcionaške afere, kao i težak život običnog čovjeka, SDA je, narodski rečeno, dosadila i Bogu i narodu.
Kako bilo, djeluje da se Bakir obezbijedio i da će u septembru ponovo dobiti podršku stranke da ih nastavi voditi u nove pobjede. Sve dok mu ispod šinjela ne izmile neki bošnjački „naprednjaci“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu