Od trenutka kada je došao na svijet, u decembru 2014. godine, baka Milanka je i njegova majka, otac, porodica, saborac, prijatelj, pošto joj je kćerka psihički oboljela i nalazi se u domu za duševno oboljele osobe. Sa željom da unuku omogući bolji život činila je sve što je u njenoj moći, dok na sebe nije mislila što je doprinijelo da se sada osjeća slabom, ali i beskrajno tužno. Naime, od 1. septembra Dejan je u bolnici u Beogradu na rehabilitaciji, što će svakako poboljšati njegovo stanje, a ona je pala u krevet i bije bitku sa koronom, tačnije sa posljedicama korona virusa za koji je mislila da je izliječila.
Neophodna pomoć
Ljeto je baka provela u liječenju unukovog masnog tkiva koje se pojavilo na glavi i stvaralo je velike probleme. Poslije dva mjeseca upornog negovanja i velikih izdataka problem je riješen, međutim, dobio je tikove i nije mogla s njim da radi vježbe koje su mu neophodne. Za njega je sakupljan novac i putem Fondacije “Budi human”, ali baka ne može da ga koristi u Sremskoj Mitrovici, niti bilo gdje ako nema mogućnost da mu se konkretno pomogne i da se upotrebi za ono za šta je akcija bila pokrenuta.
– Korona virus sam dobila u decembru 2020. godine i teško sam je podnijela. Čulo mirisa nisam imala pet, šest mjeseci. Bila sam kod kuće, nisam mogla da jedem, a u ustima sam osjećala gorko. Činila sam sve da ozdravim zbog Dejana. Dugo je trajalo liječenje, međutim, poteškoće sam imala i dalje. Nikada se nisam ni oporavila. Brinula sam o unuku i nisam obraćala pažnju kako se osjećam. Kada sam otišla kod ljekara da provjerim da li je vrijeme da se vakcinišem, dali su mi upute za preglede i tada je ustanovljeno da imam upalu pluća. To su posljedice korone ili je ponovo imam, temperatura mi je 37-38, kašljem, malaksala sam, nemam snage, ali više nemam ni novca da pokrijem sve troškove za lijekove, život, ne mogu da pošaljem ni mom Dekiju i kćerki bar čokoladu, paketić – priča baka Milanka.
Brige se samo ređaju
U odnosu na prije nekoliko mjeseci, kada je Blic objavio priču o Dejanu, njena primanja su se povećala na ime brige o djetetu, međutim, do Beograda je unuka morala da odvede taksijem jer on ne može ni da sedi ni da hoda. Takođe, trenutno za lijekove, snimanja i holter koji je dobila, izdvaja više hiljada dinara, pošto bi inače morala da čeka nekoliko dana, a osjeća se jako loše. I njeni sugrađani apeluju da ko može pomogne baki uplatom na račun u Erste banci, na broj 340-32131039-78.
Pijem postkovid lijekove, imam pneumoniju u donjem dijelu pluća. Samo jedan lijek sam platila 3.000 dinara. Osjećam slabost, gorčinu u ustima, ispod rebara bol, ne mogu da spavam, stalno me to drži, ali i prije sam se žalila, a sad sam pala u postelju. Nadala sam se da do toga neće doći. Imam i astmu i oslabljen mi je srčani mišić što smatraju da je normlano s obzirom na godine i šta sam prošla. Brinem za Dekija, za kćerku i za troškove, ide i zima. Kćerka ima žive rane po rukama, voljela bih da je posjetim u domu, ali sam pala i u tugu zbog mog Dejana – neutješna je baka.
Svega se nakupilo u srcu
Ljetos je kući na deset dana dovela kćerku, Dejanovu mamu, što je dječaku bila velika radost, ali nažalost, majka je psihički i fizički loše i slaba. Kada je i Dejan otišao sve je stiglo, plače i ljubi njegove stvari. Govori da joj ništa ne treba, samo unuk koji je inače zove mama.
Dok reže papriku suze same idu jer ih Deki voli i često joj govori da ih kuva jer bi da umače bećarac. Svega mi se nakupilo u srcu. Ali, vjerujem u boga, vjerujem u ljude. Kada bi mi Deki bio kući bila bih bolje, jer ljubav je jača od svake bolesti. Moje unuče je puno ljubavi, i kad bi nam vi došli on bi vas zagrlio i jako bi vas volio. Gajen je s ljubavlju, mi se zajedno pomolimo kada smo zajedno, a sada je u bolnici i znam da slabo jede, poslije bude gladan, nema ko da ga zagrli i poljubi i to mi sve teško pada. Rekli su mi da dođem po njega u novembru. Moram do tada da ozdravim – kaže baka Milanka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu