Ako samo površno pregledamo pokušaje zlonamjernih stranaca da nasilnim putem svrgnu aktuelnu vlast i zakinu nas za blagostanje u kojem, kako vele, živimo otkako su Milorad Dodik i SNSD došli na vlast, ispada da su pokojni Fidel Kastro i njegova Kuba još i dobro prošli u poređenju sa brojem konspiracija i tajnih planova usmjerenih ka mijenjanju vlasti u Srpskoj.
Da ne budemo zlonamjerni, zaista ne treba sumnjati u to da negdje u bijelom svijetu, u tamnim kuloarima u kojima odluke donose globalni moćnici, vjerovatno ima onih kojima smeta to što negdje na brdovitom Balkanu postoji Republika Srpska, što njeno sadašnje rukovodstvo održava dobre veze s Rusijom i kojima Milorad Dodik, ’ajmo tako reći, možda nije simpatičan. Međutim, ako hladne glave posmatramo stvari, ako sagledamo kolika je Republika Srpska, koliki je broj njenih stanovnika i kakva je njena važnost u svjetskim tokovima, pomalo je tragikomično svako malo slušati o tome kako Britanci, Amerikanci, strani plaćenici i nekakve misteriozne sile rade o glavi njenom sadašnjem rukovodstvu.
Periodični alarmi o „obojenim revolucijama“, koji se, što je već postalo simptomatično, pojavljuju gotovo po pravilu u izbornim godinama, neodoljivo podsjećaju na priču o pastiru koji je iz dosade plašio selo dolaskom zlog vuka.
U početku, naivni seljani su vjerovali pastiru i na svako njegovo upozorenje sklanjali stoku u štale. To je trajalo neko vrijeme, a onda su prevareni ljudi prestali da se osvrću na dojave dokonog obješenjaka. Kada se zli vuk jednog dana zaista spustio sa planine, upao u selo i počeo da hara po torovima, zlosrećnom pastiru, koji je vikao na sav glas, više niko nije vjerovao.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu