Nakon nesreće, koja se nedavno dogodila u Trebinju, kada su poginuli vozač autobusa i jedna putnica, ovo je pitanje aktuelnije nego ikad.
Tragedija se dogodila, najvjerovatnije, zato što je vozač autobusa, penzioner od skoro 70 godina, u zoru zaspao za volanom. Autobus je udario u brdo pored puta.
Solo vozač
Kako su za Srpskainfo posvjedočili putnici u ovom autobusu, inače nastavnici banjalučke Osnovne škole “Georgi Stojkov Rakovski”, isti vozač, koji nije imao zamjenu, po planu je trebalo da nakon Trebinja nastavi put ka Manastiru Ostrog, a potom da se istog dana vrati u Trebinje!
– Cilj je bio da obiđemo i Dubrovnik i da faktički imamo ekskurziju od pet dana u tri države, ali sa samo tri noćenja u hotelu – priča jedna mlada profesorka, koju je jeziva nesreća u Trebinju prenula iz sna.
Ovakav plan puta podrazumijevao je da vozač veteran dvije noći provede za volanom. Kada je iz Banjaluke krenuo na put, pred njim je bila vožnja od skoro 550 kilometara zahtjevnim drumom kroz kanjon Tijesno, pa preko Makljena i crnogorskih planina.
Da li je bezbjedno na ovakav put poslati samo jednog vozača? I zašto taj zadatak nije povjeren nekom mlađem?
Vlasnik agencije ćuti
Željko Lukajić, vlasnik agencije koja je organizovala ovaj kobni put, nije htio da za Srpskainfo odgovori na pitanje zašto je na zahtjevnu ekskurziju poslao penzionera, iako tvrdi da u agenciji ima nekoliko zaposlenih profesionalnih vozača.
– Ne mogu da govorim o tome. Zovite nekog drugog prevoznika – rekao je Lukajić u kratkom telefonskom razgovoru.
I u mnogim drugim agencijama i prevozničkim firmama situacija je slična. Organizuju se jeftina putovanja u kojima se štedi na hotelskom smještaju, tako što se autobusi voze noću.
Tako imamo sijaset ponuda tipa “šoping u Beču” ili “kupanje na Jadranu”, u kojima skoro dvodnevni izlet ne uključuje nijedno noćenje. Sve to preko leđa vozača, koji prve noći vozi na destinaciju, a sljedeće sa destinacije kući.
Autobusi, naravno, već odavno nemaju posade, to jest parove vozača koji se smjenjuju za volanom. Sve je u rukama jednog šofera, nerijetko penzionera.
Čak i kada se ovakve ture “uguraju” u zakonski maksimum od devet do deset sati vožnje tokom jednog dana, pitanje je koliko takva vožnja može biti bezbjedna.
Nema zakonskih ograničenja
Mladen Petrović, direktor Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske, priznaje da je situacija izazovna, ali da je to posljedica prije svega ekonomskih prilika.
– Mladi vozači odlaze u Evropsku uniju, domaće transportne firme uzimaju ono što im tržište nudi i što je povoljnije za njih, a najpovoljnije je da angažuju penzionere – kaže Petrović.
Dodaje da nema zakonskih ograničenja kada je u pitanju starosna dob profesionalnog vozača – dokle god može produžiti vozačku dozvolu, može i da vozi.
U sindikatima tvrde da prevozničke firme gledaju, prije svega, svoj interes, ne hajući ni za bezbjednost ni za radnička prava vozača.
Nebojša Đokić, predsjednik granskog Sindikata saobraćaja i veza Republike Srpske, tvrdi da su za sve krive neoprostivo male plate vozača.
– Zbog malih plata profesionalni vozači su otišli u inostranstvo, gdje su zarade znatno veće. I penzionisani vozači su, dok su radili, imali male plate, zbog čega danas imaju male penzije, pa su primorani da rade i pod stare dane, a poslodavci to koriste – objašnjava Đokić.
Prosječna plata 970 KM
Dodaje da ne zna kolike su naknade za koje rade penzionisani vozači po ugovoru o djelu, ali da sigurno nisu bog zna kakve, ako se zna da su plate mladih vozača u Srpskoj od 800 do maksimalno 1.300 KM mjesečno!
– Značajan procenat penzionera vozi autobuse, što je izuzetno težak i zahtjevan posao. Tako u jednoj poznatoj prevozničkoj firmi, prema tvrdnjama naših članova, od 60 vozača desetorica su penzioneri – kaže Đokić.
Navodi da bi penzioneri trebali da imaju ugovore za rad na pola radnog vremena, ili na četiri sata dnevno, ali da mnogih od njih voze i po 10 sati “u komadu”.
Đokić ističe da je prosječna plata u oblasti saobraćaja svega 970 KM, ali da poslodavci ipak ne pristaju na pregovore, pa u ovoj oblasti nije potpisan kolektivni ugovor.
Na pitanje ko u takvoj situaciji štiti radna prava vozača – penzionera, Đokić odgovara: niko.
– Njima danom prestanka radnog odnosa prestaje i članstvo u sindikatu. Ranije je Udruženje penzionera RS planiralo osnivanje penzionerskog sindikata, ali se to nije desilo – kaže Đokić.
U Federaciji BiH penzionisani vozači mogu ostati članovi Samostalnog sindikata saobraćaja i veza BiH i mnogi to pravo koriste.
– Imamo dosta naših članova koji su u penziji i još uvijek su radno angažovani. Koliko nam je poznato, do sada nije bilo značajnijih problema zbog njihovog radnog angažmana – kažu u ovom sindikatu.
Kako sada stvari stoje, problema će tek biti, i to u cijeloj BiH, jer od 1. avgusta Njemačka priznaje sve vozačke dozvole izdate u BiH, uključujući i dozvole za vozače autobusa i teških kamiona.
Njemačka nudi posao za oko 30.000 profesionalnih vozača. Bosni i Hercegovini ostaju penzioneri.
I u EU vozači spavaju za volanom
Sindikat radnika u saobraćaju u Sloveniji je nedavno, u saradnji sa slovenačkom Agencijom za bezbjednost saobraćaja, proveo kampanju “Umorni za volanom”.
Sindikalci u Sloveniji, gdje radi i veliki broj vozača iz BiH, upozorili su da je svaki peti profesionalni vozač, zaposlen u ovoj zemlji, hronično premoren. Kako ističu, najčešći razlog za to su predugi radni dani i česte noćne vožnje.
Slovenački sindikalci upozoravaju i na nalaze najnovijeg istraživanja Evropske federacije radnika u saobraćaju, koje je pokazalo da je svaki četvrti vozač autobusa i svaki treći kamiondžija, koji šparta drumovima Evropske unije, priznao da je u posljednjih godinu dana bar jednom zaspao za volanom.
Iskustva s terena, međutim, govore da je ovakvih incidenata mnogo više, ali da se vozači ne usuđuju da to priznaju, čak ni u anonimnoj anketi sindikata.
Inače, u Sloveniji, a pogotovo u zapadnijim zemljama EU, propisi su mnogo strožiji, kazne rigoroznije, a kontrole profesionalnih vozača mnogo češće nego u BiH.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu