Lijepo je vidjeti pune sportske dvorane u kojima, nadam se iskreno i punog srca, građani “brane Srpsku”.
Nijedna zemlja na svijetu ne radi protiv sebe kao što to radi Republika Srpska, ali i cijela BiH. Nepotizmom, kriminalom, korupcijom, porezom... Vlasti vode rat protiv onih najobrazovanijih građana, koji polako ali sigurno odlaze.
Šume Republike Srpske su u gubitku 5,1 milion KM. Ova informacija bi u nekoj normalnoj uređenoj zemlji digla na noge izvršnu vlast i pravosuđe.
“Nije meni sada to problem nego što mi nisi stavio sliku. Trebao si doći da slikaš, pa kada imaš vremena da dođeš, ti ili ta koleginica, da mi pop*** k***c. Ako ti je mrsko u kancelariji, možeš na terasi.”
Niko tako transparentno građanima nije pokazao kako se netransparetno troši njihov novac i kako se guraju u dužničko ropstvo kao aktuelna Vlada Republike Srpske.
Pročitao sam komentar mog prijatelja i kolege Davorina Tomića, urednika portala UNA i čini mi se da je poslao najbolju poruku samim političarima. Zato ću jedan dio da prenesem i na ovom mjestu:
Sretoh juče dva narodna poslanika iz vladajuće koalicije. Umjesto uobičajenog pozdrava počinju priču na sljedeći način: ’’E bliži se i vama novinarima kraj, više nećete smjeti da napadate nas poslanike i ministre kao i političare. Doskočiće vama šef i profesor sa pravnog fakulteta.’’
Prije tačno godinu dana pisao sam komentar kojim sam pokušao da analiziram sve ono što se dešavalo u 2021. godini.
Još malo pa će cijeli svijet stati i biti okupiran loptom. Sudariće se na fudbalskim terenima Evropa, Azija, Afrika, Sjeverna i Južna Amerika, Okeanija.
Karl Bilt, Karlos Vestendorp, Volfgang Petrič, Pedi Ešdaun, Kristijan Švarc Šiling, Miroslav Lajčak, Valentin Incko i Kristijan Šmit. Ovo su, poštovani čitaoci, bili šefovi OHR, neki sa, a neki bez saglasnosti UN.
Pošto nisam političar i neću nikad učestvovati ni na kojim izborima, osim kao glasač, a nikad se kao novinar i čovjek nisam libio da kažem svoj stav, po bilo kom pitanju, želim da napišem nekoliko redova o ovom nedjeljnom cirkusu koji smo mi nazvali opšti izbori.
Gledajući snimak sa benzinske pumpe u Bijeljini vidio sam sav jad i čemer društva u kojem živimo. Vidio sam sliku i priliku naše Republike Srpske.
Da je BiH zemlja u kojoj ne stanuje logika vidljivo je na svakom koraku, ali ono što nam je prije dva dana servirao jedan privrednik iz Usore graniči se sa zdravim razumom.
Ovaj komentar, poštovani čitaoci, htio sam da napišem još prije dva dana, ali poštujući sve žrtve iz proteklog rata u BiH odlučio sam da sačekam.
Poziv predsjednika Evropskog savjeta Šarla Mišela liderima parlamentarnih stranaka iz BiH otkrio je nove pukotine kad je riječ o političarima iz Republike Srpske, ali i iz drugog entiteta.
Gledao sam na jednoj regionalnoj televiziji intervju koji je Kristijan Šmit dao tokom boravka u Banjaluci i dobro sam se zabrinuo.
Logika je odavno napustila prostore bivše Jugoslavije, a to su na najslikovitiji način potvrdili Stjepan Mesić, Bogić Bogićević i Vasil Tupurkovski.
Rođena u miru, u ratu odbranjena, Republika Srpska će danas, 9. januara, proslaviti 30. rođendan.
Šta se to krije iza novih sankcija koje su SAD uvele Miloradu Dodiku i to u predvečerje Božića? Da li su one farsa, kako tvrde pojedinici, ili su možda poruka upućena još nekom ko bi u narednim danima trebalo da se ugleda na SAD i povuče iste poteze?
Kada se jednog dana u sjećanjima budemo vraćali na 2021. godinu, vidjećemo smjesu beznađa, kriminala, afera, korupcije, hapšenja naivnih, a ne odgovornih, zatim poskupljenja, secesija i ko zna čega još.