Uništavanja i razaranja gotovo da su uvijek u nekom dijelu svijeta, a osjećanje stalne nesigurnosti postalo je najdublje znanje nastanjeno u porivu, vidljivo i u porama.
Zasigurno je i vas nekada dirnulo u srce svitanje u gradu koji vidiš prvi put, a do njega se putuje dugo kroz noć iz potrebe da pobjegneš od sebe, ili od teških odnosa sa ukućanima, bar na jedan dan.
Ima jedan dio dana koji kao da iščekuje da se stišamo, da se privolimo sebi i onda sklizne u traganja za izgubljenim vremenom.
Zelena, hučna rijeka žuri nekom svom nevidljivom izvoru. Vrbe se ogledaju nad njom i skrivaju divlje patke u naručju.
I sama se pomalo čudim što ostavljam naslov od pola rečenice, ali znate i vi da smo često nedorečeni zbog nekog neobjašnjivog nemira u nama.
Sve što smo danas i onoga što će ostati poslije nas i onoga što će nestati - pitanje je vremena. Neumitnog graditelja i rušitelja.
Draga mi je rana jesen i njena predvečerja, i to predvečerja u baštama ili na trgovima gdje izdužene sjenke razgovore vode.
Ima jedna posebna radoznalost koja otvara vratašca na koricama knjiga i ulazi u dvije povezane odaje – u prvoj je haos od poroka, u drugoj harmonija od vrlina ljudskih, isprepleteni i vječni.
Nižu se dani na nevidljivoj brojanici i oni koji su bili odveć zanjihani od sudbine oslikavali su jednu mapu. Mapa u kojoj su predjeli lično srce i u njemu prelični san.
Među nama ima i bilo je oduvijek onih čija riječ je toliko blagorodna da se i njena sjena spusti u naše srce, pokazujući smjer. Ako ne za cijeli život, onda bar izvjesno vrijeme, dok nas ne pronađu druge.
Mnoge pojave i mnoga događanja se ogledaju u samima sebi prije prelivanja u spoljašnjost, a o tome, kao o melodiji vlastite duše, počela sam da osjećam slušajući kompoziciju Arva Parta "Ogledalo u ogledalu".
Znate zasigurno ono stanje kada vam nečiji život postane poruka - prava, istinska poruka koju čuvate od rijeke zaborava.
Ako čitamo o životima velikih ljudi, shvatićemo da su, gotovo bez izuzetka, pronašli nevidljivu sponu između čovjeka i zvjezdanog svoda koja im je omogućavala da dobrotu udahnu čovječanstvu. Grčka mitologija ima Giga, pastira, koji je na ljestvici bića vrlo, vrlo visoko.
Četiri godine srednje škole su najupečatljiviji period u odrastanju i zrenju. One u sebi sjedinjuju jedinstvene događaje i vrlo snažne doživljaje, koji opredjeljuju naše životne tokove.