Magazin

Atlantiđanske imperije (94): Kreativna epilepsija

Filip Dik je imao mikropsiju, specifičnu bolest čeonog režnja mozga, koju je nazivao kreativnom epilepsijom.

FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Entoni Pik u svom eseju „Filip Dik, čovjek koji se sjećao budućnosti“ objašnjava da je upravo kreativna epilepsija bila okidač koji je pomogao američkom piscu još za vrijeme studija na Univerzitetu Kalifornija u Berkliju da dospije do svog unutrašnjeg vodiča, Daemona.

Slušajući glas Daemona poput Sokrata ili brojnih gnostičkih mistika kao što je bio Basilid, Dik je otkrivao vječne istine. Pik tvrdi da je jedna od omiljenih knjiga koju je Dik pročitao za vrijeme studija bila Jungova „Septem sermones ad mortuos“ u kom lični vodič Filemon diktira otkrovenja slavnom psihologu.

Ideja o dva bića koja egzistiraju u svakom čovjeku o idios kosmosu (ličnom privatnom svijetu) i koinos kosmosu (zajedničkom univerzalnom svijetu) takođe je preuzeta iz Jungove psihološke zaostavštine bazirane na gnostičkim jevanđeljima.

U eseju „Šizofrenija i drevna kineska knjiga promjena“ govori o šizofrenim ličnostima kojima u potpunosti vlada koinos kosmos ili kolektivno nesvjesno, kako ga naziva Jung.

– Ono što razlikuje šizofreno postojanje od onoga koje mi ostali volimo da zamišljamo da uživamo je element vremena. Šizofreničar doživljava sve sada, želio on to ili ne; cijela rolna filma je pala na njega, dok mi možemo da je gledamo kako se odmotava kadar po kadar – piše on.

Stvarnost u kojoj žive normalni ljudi Dik naziva crnim gvozdenim zatvorom. Psihoaktivne supstance i malo ludila mogu ljude izbaviti iz njega i odvesti ih na suprotnu stranu, u “baštu palminog drveća”.

(Nastaviće se)