Magazin

Atlantiđanske imperije (64): Staza suza

Staza suza iz 1830-ih predstavlja primjer politike uklanjanja domorodaca kojim su Indijanci preseljeni u rezervate uz godišnje državne subvencije.

mapa Staze suza
FOTO: DEMIS/WIKIPEDIA

Staza suza (Trail of Tears) je ime dato za etničko čišćenje i prisilno preseljenje Indijanaca iz jugoistočnih dijelova SAD nakon donošenja Zakona o preseljenju Indijanaca.

U uklanjanje iz svoje domovine do indijanske teritorije zapadno od rijeke Misisipi su, između ostalih, bili uključeni mnogi članovi sljedećih plemena koji nisu željeli da se asimiluju: Čeroki, Muskogi, Seminole, Čikaso i Čokto. Američkim starosjediocima koji su odlučili da ostanu i asimiluju se bilo je dozvoljeno da postanu građani u svojim državama i građani SAD.

Izraz „staza suza“ potiče iz opisa uklanjanja Čokta iz 1831.

Mnogi američki starosjedioci su patili od bolesti i gladi na putu ka svojim destinacijama. Mnogi su umrli, uključujući 2.000 do 6.000 od 16.542 preseljenih Čerokija. Evropski doseljenici, kao i afroamerički oslobođenici i robovi su takođe učestvovali u prisilnom preseljenju Čikasa, Čokta, Čerokija, Muskogija i Seminola.

Do 1830. Čeroki, Čikasi, Čokte, Muskogi i Seminole (poznati kao Pet civilizovanih plemena) živjeli su kao autonomni narod u ono što bi se moglo nazvati američki Duboki jug. Proces kulturne transformacije (koji su predložili Džordž Vašington i Henri Noks) je uzeo maha, naročito među Čerokijima i Čoktama. Mnogi bijeli doseljenici su vršili pritisak na federalnu vladu da preseli Indijance sa jugoistoka. Endru Džekson je pomogao da Kongres SAD usvoji Zakon o preseljenju Indijanaca, koji je ovlastio vladu da ponudi nagodbe radi preoblikovanja karaktera teritorija na jugoistoku.

Čokte su 1831. bile predviđene da se prve uklone i ovo je postalo model za sve druge selidbe. Nakon Čokti, mnoge Seminole su raseljene 1832. (nakon dva rata, ali mala grupa se preselila u Everglejds i nikada nisu poraženi od SAD), Muskogi 1834, zatim Čikasi 1837. i na kraju Čeroki 1838.

Poslije preseljenja, neki američki starosjedioci su ostali u svojim drevnim domovinama; neki Čokti se mogu sresti u Misisipiju, Seminole na Floridi, Muskogi u Alabami i Floridi, i Čerokiji u Sjevernoj Karolini. Ograničen broj osoba koji nisu bili američki starosjedioci (uključujući Afroamerikance, obično kao robove) takođe su pratili Indijance u seobi prema zapadu.

(Nastaviće se)

Raniji tekstovi:

Atlantiđanske imperije (51): Vjernici nevjernici

Atlantiđanske imperije (52): Raj za jeretike

Atlantiđanske imperije (53): Nova Engleska

Atlantiđanske imperije (54): Šejkeri i kvekeri

Atlantiđanske imperije (55): Amiši

Atlantiđanske imperije (56): Društvo žena u divljini

Atlantiđanske imperije (57): Bankarska magija

Atlantiđanske imperije (58): Dolar

Atlantiđanske imperije (59): Slobodni zidari Amerike

Atlantiđanske imperije (60): Iluminati

Atlantiđanske imperije (61): Očevi osnivači

Atlantiđanske imperije (62): Rat za ratom

Atlantiđanske imperije (63): Divlji zapad

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu