Kada se u ljeto 1656. godine brod „Swallow“, doplovivši iz Barbadosa, usidrio u Bostonu, Masačusets, Ričard Belingem, zamjenik guvernera, naredio je da se putnice Meri Fišer i En Ostin zadrže na brodu.
Među njihovim stvarima pronađeno je 100 knjiga koje su navodno sadržavale “iskvarena, heretička i bogohulna učenja”. Knjige su bile spaljene na gradskom trgu. Žene su završile u zatvoru, gdje su ih stražari svukli gole kako bi vidjeli imaju li na tijelu neki znak koji bi ukazao na to da se bave vračanjem. Provele su pet nedjelja u pritvoru i vraćene potom natrag na Barbados.
Te “opasne” žene zapravo su bile prve kvekerske misionarke koje su stigle u Sjevernu Ameriku. An Ostin je kasnije umrla u londonskom zatvoru od kuge. Šejkeri “drhtavci” su bili preteče Kvekera.
Kvekeri su nastali u Engleskoj u 17. vijeku. Osnivač te zajednice, koja se naziva i Vjersko društvo prijatelja, bio je Džordž Foks (1624-1691), sin jednog tkalca iz Lankašira. Nakon što je navodno čuo božanski glas, Foks je zaključio da može direktno da komunicira s bogom i prima duhovno prosvjetljenje bez ljudskih posrednika.
Doslovni prevod riječi kvekeri znači drhtavci, a u studiji „A Religious History of the American People“ piše da su se “snažno tresli prije nego što bi primili neku božansku objavu”. Kvekeri su zastupali pravdu, beskompromisno poštenje, jednostavan način života i nenasilje. Takođe su smatrali da svi hrišćani, pa tako i žene, treba da sudjeluju u bogosluženju.
U Engleskoj su kvekeri bili proganjani i zatvarani. Na američkom kontinentu, na području Nove Engleske, takođe su bili proganjani, pa čak i ubijani. Tako je u razdoblju od 1659. do 1661. u Bostonu misionarka Meri Dajer osuđena na smrt vješanjem, drugi su bili bačeni u okove, žigosani usijanim gvožđem ili išibani. Nekima su bile odsječene uši. Iako se s kvekerima tako okrutno postupalo, oni su postajali sve brojniji.
Godine 1681. došlo je do velike promjene u životu kvekera u Sjevernoj Americi. U pokušaju uspostavljanja savršenog društva, utemeljenog na božjim načelima, Vilijam Pen (1644-1718), mladi Englez koji se takođe priključio Društvu prijatelja, osnovao je koloniju koja se zasnivala na kvekerskim idealima i kojom su upravljali kvekeri.
Pen je bio sin jednog britanskog admirala i po prirodi je bio vrlo miroljubiv. Bio je u zatvoru zbog toga što je propovijedao i pisao o svojim gledištima. Da bi otplatila dug Penovom ocu, engleska kruna je poklonila mladom Penu veliki komad zemlje u Sjevernoj Americi. Penova kolonija nazvana je Pensilvanija, što u prevodu znači Penova šuma. Bila je to prva zajednica u SAD koja je dozvoljavala vjersku slobodu pripadnicima bilo koje vjere.
Godine 1682. Pen je i sam doplovio rijekom Delaver da vidi svoju koloniju. Sklopio je pošteni sporazum sa indijanskim starosjediocima plemena Šakamakson. Na kilometar od mesta gdje su živjeli Indijanci osnovao je grad Filadelfiju (u prevodu “bratska ljubav”), koji se veoma brzo razvijao u velegrad.
Kada se vratio u Englesku, pričao je toliko zanimljivo o blagodetima nove zemlje da je privukao ogroman broj doseljenika iz Engleske, Irske i Njemačke.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
Atlantiđanske imperije (41): Britanske kolonije
Atlantiđanske imperije (42): Britanska nadmoć
Atlantiđanske imperije (43): Britanska tajna društva
Atlantiđanske imperije (44): Vizije fabijanskih pisaca
Atlantiđanske imperije (45): Moderna Britanija
Atlantiđanske imperije (46): Novi svijet
Atlantiđanske imperije (47): Dolazak kolonista
Atlantiđanske imperije (48): Dolazak Jevreja
Atlantiđanske imperije (49): Sveti duvanski dim
Atlantiđanske imperije (50): Robovi
Atlantiđanske imperije (51): Vjernici nevjernici
Atlantiđanske imperije (52): Raj za jeretike
Atlantiđanske imperije (53): Nova Engleska
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu