Priča o Parsifalu koji pronalazi gral, to jest pehar u kom je sveta Isusova krv, koju je u tu posudu sakupio Josif iz Arimateje dok je hrišćanski mesija krvario na krstu u Palestini, danas je monomit o duhovnoj samospoznaji svakog iskrenog vjernika.
Pronalazak grala za svakog čovjeka znači pronalazak sopstvenog duhovnog bića povezanog sa božanskom. Postoji priča se da se gralski pehar i druge relikvije starozavjetnog kovčega nalaze na sigurnom skrovištu negdje na tlu Škotske. Za razliku od Irske, koja je ostala bliska keltskim korijenima, hrišćanski orijentisani Škoti su potpuno asimilovali ratoborni paganski narod Pikta.
Sa dolaskom francuske familije Sinkler na vlast u Škotskoj, tajna zavjetnog kovčega pohranjena je negdje u blizini Roslina. Tamo su ga prenijeli posljednji templari, kako opisuje istraživač Stiven Sora u “Izgubljenoj koloniji templara”.
Templarski red osnovan je 1129. godine, poslije Krstaškog rata. U sljedećih 150 godina on će postati najbogatiji i najmoćniji viteški red srednjeg vijeka, koji do današnjeg dana izaziva veliko interesovanje javnosti. Kao preteče bankara, pozajmljivali su novac i od rente uvećavali svoje prihode.
Filip IV Lijepi, moćni kralj iz dinastije Kapeta, ostaće upamćen po svom progonu bogatih trgovaca, prvenstveno Jevreja, a potom po uništenju templarskog reda. Filip je moćni red uništio u jednom danu; bio je to petak, 13. oktobar 1307. godine. Nakon optužbi za jeres, red je praktično uništen iste godine, a posljednji veliki majstor templara Žak De Molej spaljen je na lomači 1314. u Parizu.
Templari su sa svojim blagom pobjegli u Škotsku, gdje su imali zaštitu moćne kraljevske loze Sinkler. Tamo su se pritajili u zamku Roslin i poslije par vijekova postali osnivači škotske masonerije.
Irska i Škotska nalazile su se iznad Hadrijanovog zida i nikada nisu do kraja porobljene, od strane bilo kog osvajača. Za razliku od njih, Engleska je stalno bila porobljavana, starosjedeoci su se miješali s novodošlim narodima. Nekakvom čudesnom alhemijom tamošnji narod je upijao sve uticaje, svi su se asimilovali u njega, da bi konačno postali Englezi. Ime duguju germanskom narodu Anglima, ali njihovu supstancu čine drevni mediteranci, keltski Gaeli, Briti, Rimljani, pa Sasi, sjevernjački vikinzi, Danci i Norvežani, Normani, Bretonci, pa potom Francuzi.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
Atlantiđanske imperije (21): Italija
Atlantiđanske imperije (22): Musolinijeva Italija
Atlantiđanske imperije (23): Mafija
Atlantiđanske imperije (24): Francuska
Atlantiđanske imperije (25): Franačko carstvo
Atlantiđanske imperije (26): Templari
Atlantiđanske imperije (27): Francuska ezoterija
Atlantiđanske imperije (28): Francuska revolucija
Atlantiđanske imperije (29): Francuska umjetnost
Atlantiđanske imperije (30): Engleska
Atlantiđanske imperije (31): Starosjedioci na britanskom ostrvu
Atlantiđanske imperije (32): Albion
Atlantiđanske imperije (33): Rimljani na britanskom tlu
Atlantiđanske imperije (34): Angli i Sasi
Atlantiđanske imperije (35): Ekskalibur
Atlantiđanske imperije (36): Druidi
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu