Magazin

Atlantiđanske imperije (22): Musolinijeva Italija

Neki gradovi pod njemačkim carskim uticajem željeli su da oslobode narod teških poreza bogatih trgovaca. Tome su se opirali venecijanski oligarsi i Papska država.

FOTO: WIKIPEDIA

Oni koji su bili za napredak, humanizam, ujedinjenje, nazvani su Gibelinima, a ortodoksni pripadnici vlastele koji nisu bili za promjene, nazvani su Gvelfima. Bitka između naprednih i nazadnih snaga nastavila se kroz čitavu istoriju Italije.

Osvajači nisu dobro prolazili, ni Napoleon s Francuzima, ni Austrougarska. Sve to dovelo je do pobune nasljednika Itala i stvaranja Italije 17. marta 1861, kada je njen kralj postao Viktor Emanuel II Savojski. Italija se od tada održala kao suverena zemlja.

U Prvom svjetskom ratu bila je na strani Centralnih sila Evrope, pa je dodatno proširila soje teritorije na Istru, Rodos, ali i na afričke zemlje Eritreju i Libiju. U Italiji poslije Prvog svjetskog rata jača komunistički partizanski pokret, ali u isto vrijeme nastaje fašistički pokret Benita Musolinija. Ostaci Gvelfa i njihovih ideja podržali su Musolinija, novog Dučea.

Veliki pjesnik pobornik, Gabrijele De Anuncio, 1919. godine predvodi 2.500 crnokošuljaša u pohodu na Rijeku, koja je, prema dogovorima na Pariskoj mirovnoj konferenciji, trebala da bude oduzeta Italiji. Poslije nešto manje od dvije godine De Anuncio je protjeran iz Rijeke, a njegov eksperimentalni pjesnički poredak propada. Ostaju da se pamte njegovi višesatni pjesnički recitali sa balkona gradskog vijeća u Rijeci. Čudan spoj poezije i tradicije učinio je riječku De Anuncijevu državu jednisvenom u istoriji.

Mladi Musolini je sa zavišću gledao kako De Anuncio sa crnokošuljašima preuzima vlast u Rijeci. On sa svojim Fašima 1919. godine osniva novu partiju. Pripadnici avangardnog umjetničkog pokreta Futurizam, poput Marinetija, oduševljeno ga podržavaju.

(Nastaviće se)