Izborna godina je period kada mediji građane „bombarduju“ raznim istraživanjima, kako o rejtingu stranaka, tako i tome kakvu podršku imaju pojedinačni kandidati za razne funkcije. Mnoge partije na osnovu istraživanja baziraju svoju kampanju, te prateći stavove građana odlučuju gdje su potrebne promjene.
Petrović: Okolnosti promijene rezultat
Portparol PDP, Anja Petrović, za Srpskainfo kaže da profesionalno urađena istraživanja, na reprezentativnom uzorku, mogu biti dobar pokazatelj u prvom redu trendova, pa u konačnici i eventualnih rezultata.
Ne dešava se često, ali ponekad okolnosti u samom finišu kampanje promijene predviđene rezultate. Možda je najbolji primjer toga kampanja 2014. godine, kada je većina istraživanja pokazivala par procenata prednosti jednog kandidata, da bi nakon TV debate, pred same izbore, to prevagnulo u korist drugog – kaže Petrovićeva.
Dodaje da, što se tiče samih predviđanja rezultata, koliko god istraživanja bila odrađena profesionalno, uvijek treba uzeti u obzir i sam dan izbora, kada se desi da su istraživanja pouzdaniji glas volje naroda, nego samo rezultati često postignuti malverzacijama tog dana.
Na pitanje koliko PDP istražuje javno mnjenje, odgovara da to rade u kontinuitetu i ne samo tokom izbornih godina.
Petrovićeva skreće pažnju i na mnoga lažna istraživanja, koja se sve češće pojavljuju u javnosti.
– Objavljivanje lažnih istraživanja i obično putem medija, čija je vjerodostojnost u najmanju ruku diskutabilna, vjerovatno je pokušaj stranaka ili pojedinaca da utiču na javno mnjenje i podignu sebi rejting, što obično ne uspiju. Mi smo tokom kapmanje 2018. objavili samo jedno istraživanje, koje je, za razliku od drugih, bilo prezentovano javnosti putem svih medija, a koje je sadržalo i ime agencije koja ga je radila, uzorak ispitanika i sve druge relevantne informacije – rekla je Petrovićeva.
Kovačević: SNSD to ne radi
Isto smo pitali i potrparola SNSD, Radova Kovačevića, koji takođe smatra da profesionalna i pouzdana istraživanja mogu biti od velike pomoći.
– Nekoliko puta godišnje radimo ispitivanje javnog mnjenja, a od 2016. godine imamo istu ekipu koja radi u saradnji s agencijama. Mi smo 2016. predvidjeli skoro 100 odsto rezultate izbora, a tako je bilo i 2018. Bitno je da ista istraživanja, istom metodologijom, pokazuju da smo i sada najpopularnija stranka u RS – rekao je Kovačević.
Pored pouzdanih istraživanja, koji strankama služe za analizu, u javnosti se sve češće pojavlju i sumnjiva istraživanja, koja su često objavljena bez imena agancije koja je radila, kao i bez toga ko je naručilac. Gotovo svaka partija u svom istraživanju bilježi rast, čak i zagarantovnu pobjedu na izborima, pa se postavlja pitanje kome vjerovati.
Kovačević kaže da je svjestan da postoji manipulacija istraživanjima koju koriste političke stranke, ali da SNSD nikada nije radio na taj način.
– U svakoj kampanji se pojavljuju istraživanja koja su dijametralno suprotna. Jedni mediji objave da je SNSD apsolutni pobjednik, a drugi objave istraživanja kako će opozicija, ili neki pojedinačan kandidat, da pobijedi. Opozicija je čak i dok su se brojali glasovi tvrdila da njihovi podaci pokazju da oni vode, iako je bilo izvjesno da nije tako – rekao je on.
Smatra da se lažna istraživanja objavljuju s ciljem da se ljudi koji bi glasali za neku opciju, a neće, jer misle da je uzaludno, ohrabre i daju svoj glas toj strani.
– Takođe, takva istraživanja mogu da budu manipulativno sredstvo da se ljudi dovedu na biračka mjesta i da, oni koji bi glasali za drugu stranu, odustanu jer smatraju da je to unaprijed izgubljena bitka – kaže Kovačević.
Iluzija
Da se u javnosti često pojavljuju lažna istraživanja saglasan je i politički analitičar iz Srbije, Cvijetin Milivojević. On kaže da postoji jedna stvar po kojoj on razlikuje lažna od pravih istraživanja, a to je da se ona pouzdana i profesionalna gotovo nikada ne plasiraju u javnost.
– Pouzdano istraživanje je ono koje je skupo plaćeno i koje, po pravilu, naručilac ne objavljuje. Ona stranka koja naručuje skupa istraživanja polazi od pretpostavke da će dobiti prave razultate, a da će njihovim tumačenjem dobiti uputstvo šta treba da radi. Čim vidite da je neko dijelove nekog istraživanja plasirao u medije, a ne vidite kompletno istraživanje, budite sigurni da je to urađeno da se utiče na birače – kaže Milivojević za Srpskainfo.
Objašnjava da je cilj objavljivanja lažnih istraživanja da partija pojača podršku prema sebi, te odvrati birače od glasanja za konkurenciju.
– Međutim, u Srbiji imate motiv da „pumpate“ dijelove opozicije i stvarate iluziju da one dobro stoje, s ciljem da izađu na izbore i provedu se kako su se provele – kaže Milivojević.
“Čemu mahanje po medijima?”
Kojim istraživanjima onda građani mogu da vjeruju?
– Nijednim. Apsolutno nijednim bez pogovora ne treba vjerovati. Osim klasičnih istraživanja o političkom javnom mnjenju, postoje i ta fejk istraživanja, koja nisu ni odrađena nego izmišljena. Takođe, imate i zloupotrebu zvaničnih statističkih podataka. To imamo u svih šest zemalja bivše Jugoslavije, a radi se o tome da su državni statistički zavodi često u poziciji institucije koja je izmanipulisana u neke kvazi istraživačke svrhe – kaže on.
Upozorava da upravo istraživnja postaju sve češće sredstvo manipulacije biračima, te postavja pitanje – ako se istraživanje radi u svrhu poboljšanja rada stranke, čemu mahanje po medijima?!
– Neko iskustvo mi govori da čim vidim rezultate političkih istraživanja u nekom mediju, ja u startu zazirem od toga – zaključio je Milivojević.
Da su istražili, ne bi ni izašli na izbore
Koliko prava istraživanja mogu pomoći ili, bolje rečeno, koliko ona lažna mogu odmoći, najbolje pokazuje primjer iz Srbijie
– U Srbiji je na parlamentarne izbore izašla 21 lista. Da je bar desetak lista imalo relevantna istraživanja, ne bi izašli i brukali se. Od tih lista, imate više od pet koje su osvojile manje glasova nego što su prikupile potpisa da bi uopšte mogle da prijave listu na izborima – rekao je Milivojević.
Dodaje da se postavlja pitanje da li su te stranke same sakupile potpise ili im je to uradio neko iz vlasti da bi pravio vašar demokratije i rekao – “Evo, izašlo je 20 partija”.
– U Srbiji važi zakon da liste koje ne pređu jedan odsto moraju da vrate novac koji su iz budžeta dobile za pokrivanje troškova kampanje. To znači da će dobar dio tih stranaka da se zaduži, a na to su uticala i objavljena istraživanja najveće partije, pred izbore, koja su pokazala da će cenzus od tri odsto preći bar četiri partije. Ispostavilo se da je prešla jedna stranka, a da je ovih šest ili sedam navučeno – objasnio je Milivojević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu