Tvrdi da je Ana neko ko donosi svjetlost u jednom mračnom trenutku i otvara prozor u paralelni univerzum, gdje ljubav može da pobijedi.
– Ana je izuzetno lojalna i postojana kao sunce i ostaje uz svog čovjeka do samog kraja, bez obzira na sve. Ona je vrlo hrabra žena i drago mi je što sam imala priliku da odigram jednu takvu ulogu – priča Anđela Jovanović, ističući da je po prvi put u seriji sarađivala sa Milanom Marićem, sa kojim zajedno već godinu i po dana igra predstavu “Hotel 88”.
Preuzimajući osnovne motive iz autobiografske knjige “Godina prođe, dan nikad” Žarka Lauševića, u seriji je opisan tragičan događaj iz 1993. godine ali i duhovni i moralni pad ne samo ljudi već čitave zemlje koja se kasnije definitivno raspada, priše Blic.
Gledajući seriju čovjek može da pomisli da se svakome ovo može desiti a i situacija u zemlji se nije mnogo promijenila.
– Istorija nas je naučila da nas ona ničemu nije naučila. To je rečenica koju sam pročitala i koja je istinita. Sve je ciklično, sve se ponavlja i stalno mora da dođe do “ekspolozije” pa da se poslije primirimo a tenzija smanji. Vremenom ona ponovo raste. Kontekst vremena u kome je rađena priča je zapravo odraz te situacije koja se desila. Posljednjih godina su se dogodile i korona i rat i toliko je akumuliralo nečega groznog i negativnog da je to eksplodiralo u nešto odvratno i rezultiralo krvoprolićem. Ne možemo da se zaštitimo od bolesti, dragi ljudi umiru… Nadam se da ćemo se poslije ovoga primiriti. Serija postavlja pitanje na koje gledalac mora da da odgovor i da interpretira. Ja sam se strašno preispitivala dok sam gledala seriju.
Da li je tako bilo i kada ste čitali Lauševićevu knjigu?
– Nju sam čitala na prvoj godini fakulteta i bila sam u drugačijoj fazi svog života. Dok smo snimali seriju nisam željela ponovo da čitam knjigu. Htjela sam sebi da dam slobodu i da lik koji tumačim kreiram onako kako ja to vidim.
Žarko Laušević je pogledao seriju. Jeste li čuli njegov komentar?
– Nisam. Znam samo da je gledao seriju i da je bio zadovoljan. On je bio uključen u proces rada na seriji i bio obaviješten sve vrijeme oko svega što se dešava, jer je to ipak rađeno po motivima njegove knjige. Mislim da je ispoštovan maksimalno u svakom smislu ali nisam čula direktan komentar od njega.
Prije nekoliko dana ste se vratili iz Sarajeva gdje ste tri mjeseca snimali seriju “Frust” oskarovca Danisa Tanovića?
– Bila je velika čast igrati u projektu Tanovića i super mi je bilo na snimanju. Već na samom kastingu je to jako dobro profunkcionisalo. Veoma mi je bila važna komunikacija sa rediteljem. Inače, igram inspektorku Lanu Rustić koja je inteligentna, hrabra i ozbiljna osoba. Ona je žena koja u policiji ima veliko poštovanje svih kolega, što znamo koliko je to teško. Kada ste žena prvo morate da se borite da steknete to poštovanje. Za ovu ulogu sam se spremala sa inspektorkom u Sarajevu. Naučila sam mnogo o tome kako stvari funkcionišu u policiji i ušla u jedan potpuno drugačiji svijet. Probala sam i da pucam i uplašila sam se koliko mi to dobro leži i kako sam se dobro osjećala sa pištoljem, iako je bio lažan. Imala sam dosta akcionih scena koje volim i priznajem da mi dobro idu. Sve što mi je izlazak iz komfor zone, u smislu da to prije nisam radila, odnosno stvari koje me tjeraju da idem naprijed, volim da istražim i osvojim nove prostore. Pričala sam i na “bosanskom” jeziku što nije bilo lako, ali sam i to savladala. Velika je privilegija raditi sa Tanovićem jer je veliki reditelj i dobar čovjek.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu